Rev 2143/2019 susvojina; 3.1.1.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2143/2019
17.06.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz …, čiji je punomoćnik Verica Lekić Galečić, advokat u …, protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi utvrđivanja prava susvojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1192/18 od 23.01.2019. godine, u sednici održanoj 17.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tužioca i PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1192/18 od 23.01.2019. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P 1102/17 od 16.01.2018. godine.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu na ime naknade troškova revizijskog postupka isplati iznos od 44.500,00 dinara u roku od osam dana od dana prijema otpravka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P 1102/17 od 16.01.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je on suvlasnik na kat. parceli broj … …, njiva druge klase sa udelom od 5805/12380 dela, upisane u LN nepokretnosti br. … KO … vlasništvo tužene sa pravom korišćenja Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu kao pravnog sledbenika Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, pa je tužena obavezana da tužiocu prizna i trpi da se on uknjiži kao suvlasnik na ovoj kat. parceli u tom idealnom delu a na osnovu ove presude. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 70.900,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1192/18 od 23.01.2019. godine, prvostepena presuda je preinačena tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u celosti. Tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP i da je osnovana zbog pogrešno primenjenog materijalnog prava.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijski navodi ne sadrže činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti koja je to bitna povreda iz člana 374. stav 1. tačka 1. ZPP na koju se revizijom ukazuje, učinjena donošenjem pobijane presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je uknjižen kao vlasnik kat. parcele br. … …, njive četvrte klase, površine 54 a 06 m2 upisane u LN br. … KO …, koju parcelu kao poljoprivredno zemljište je on 1993. godine zamenio sa PD „...“ iz ... – pravnim prethodnikom sadašnjeg „...“ AD, na osnovu usmenog ugovora o zameni poljoprivrednog zemljišta, od koga je dobio u zamenu drugo odgovarajuće poljoprivredno zemljište i to u površini od 58 a 05 m2 kao dela kat. parc. br. … …, koja je u katastru upisana sa površinom od 1 ha 23 a 80 m2 u LN br. … KO …, a sve u cilju arondacije, dok je drugi deo ove kat. parcele dat BB iz …, sada pokojnom (čiji su pravni sledbenici sin VV i deca njegovog pokojnog brata). Utvrđeno je da je ova zamena zemljišta odmah faktički sprovedena stupanjem u posed ugovornih strana i da je tužioca u posed njegovog dela navedene kat. parcele uveo upravnik PD „...“ GG, koji mu je pokazao koji je njegov deo parcele kada ga je uvodio u posed, a koji deo će koristiti BB; dok je PD „...“ ušao u posed tužiočeve kat. parcele br. … KO … od kada je tužilac više ne obrađuje. Na ovaj način je faktički realizovan u celosti usmeni ugovor o zameni nepokretnosti, što je u to vreme bilo uobičajeno, zaključen između PD „...“ i fizičkih lica - vlasnika poljoprivrednog zemljišta u cilju arondacije. Tužilac od uvođenja u posed te 1993. godine nesmetano drži i koristi svoj deo kat. parcele … KO .. koja nije parcelisana, a drugi deo iste faktički obrađuju naslednici BB. Na osnovu zapisnika o izvršenom uviđaju Geodetskog biroa „...“ DOO od 04.12.2017. godine utvrđeno je da tužilac realno koristi deo od sporne kat. parcele br. … …– njiva druge klase u površini od 58 a 0,5 m2 kao dela navedene kat. parcele ukupne površine 12380 m2 (1 ha 23 a 80 m2) upisanoj u LN br. … KO …, odnosno idealni deo od 5805/12380.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo zaključivši da je tužilac stekao pravo svojine na nepokretnosti održajem na osnovu člana 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, jer je kao savestan držalac držao i koristio deo ove kat. parcele u periodu dužem od 20 godina, računajući ga počev od 04.07.1996. godine kada je izmenama Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa brisan član 29. istog zakona (koji je zabranjivao sticanje prava svojine održajem na stvarima u društvenoj svojini) pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 21.12.2016. godine.

Drugostepeni sud je prihvatio izloženu pravnu argumentaciju prvostepenog suda u pogledu toga da je tužilac ispunio uslove za tzv. vanredni održaj i sticanje prava svojine na predmetnom delu kat. parcele na osnovu člana 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa. Međutim, preinačio je prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev, zauzevši stanovište da se pravo susvojine može steći samo na realnom delu, a ne na suvlasničkom delu nepokretnosti. Posebno imajući u vidu to da je tužiocu prethodnom ukidajućom odlukom drugostepenog suda donetoj u ovoj pravnoj stvari na to već bilo ukazano, a on ponovo nije postupio u smislu identifikacije mera i granica fizički opredeljenog dela kat. parcele koju drži i koristi u odnosu na preostali deo navedene kat. parcele.

Po stanovištu ovoga suda, izloženo pravno stanovište drugostepenog suda se ne može prihvatiti u situaciji kada tužilac kao suvlasnik zna na terenu šta konkretno koristi u odnosu na drugog suvlasnika, a predmet tužbenog zahteva nije predaja u posed konkretnog realnog dela navedene kat. parcele broj … …. Predmet ove deklarativne tužbe je da se utvrdi tužiočevo pravo suvlasništva na ovoj kat. parceli u idealnom delu od 5805/12380 i da se po osnovu ove presude on upiše u javne knjige kao suvlasnik ove kat. parcele ne dirajući u druga suvlasnička prava.

I po odredbama Zakona o državnom premeru i katastru („Sl. glasnik RS“, br.72/09...sa izmenama), kao i po odredbama ranijih pravnih pravila Zakona o zemljišnim knjigama, dozvoljen je upis prava suvlasnika na katastarskoj parceli u odgovarajućem idealnom delu, pa ne postoje zakonske prepreke s obzirom na postavljeni tužbeni zahtev koji ne sadrži i predaju u posed realnog dela u određenim merama i granicama, a u kontekstu toga da suvlasnici drže i koriste ovu katastarsku parcelu na isti način preko 20 godina, u merama i granicama koje su poznate svakom od njih, da se utvrdi traženo pravo susvojine u utvrđenom idealnom delu navedene katastarske parcele.

Kako je tužilac uspeo u revizijskom postupku, to mu pripadaju traženi troškovi naknade na ime sastava revizije od 18.000,00 dinara, takse na reviziju i za odluku o reviziji po važećim AT i TT, pa je odlučeno na osnovu člana 165. stav 2. u vezi članova 153. stav 1, 154. stav 2, i 163. stav 2. ZPP kao u stavu drugom izreke.

Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ove presude na osnovu člana 416. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić