Rev 2145/2021 3.19.2.2.5.2; određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2145/2021
19.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Herceg, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 190/21 od 04.02.2021. godine, u sednici od 19.05.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 190/21 od 04.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 8/20 od 09.12.2020. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužiocu isplati 30.837.341,00 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od 09.12.2020. godine do isplate i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 442.560,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 190/21 od 04.02.2021. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom, budući da su u pobijanoj presudi obrazloženi bitni žalbeni razlozi, u smislu člana 398. stav 1. ZPP, a bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP na koju se revizijom ukazuje ne može biti revizijski razlog, u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je vlasnik parcele .. u listu nepokretnosti .. KO Veternik, a prema Planu generalne regulacije prostora za porodično stanovanje u zapadnom delu grada Novog Sada i Planu detaljne regulacije Adice u Novom Sadu, namenjena je u celosti za javnu površinu – regulaciju Ulice ... . Prema nalazu veštaka, idealni deo parcele koji je privreden nameni je 742/897 delova, parcela je kompletno opremljena infrastrukturom i koristi se za javni saobraćaj. Postupak eksproprijacije u vezi sa predmetnom parcelom nije vođen, niti je tužiocu isplaćena naknada.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je tuženi obavezan da tužiocu na ime faktički eksproprisane nepokretnosti isplati dosuđenu naknadu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Prema članu 58. stav 2. Ustava Republike Srbije, do dozvoljenog oduzimanja prava svojine koje ne predstavlja povredu prava na imovinu može doći pod kumulativno ispunjenim uslovima: da je učinjeno u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona i da je učinjeno uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne.

Odredbom člana 2. stav 6. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/09) propisano je da je površina javne namene prostor određen planskim dokumentom za uređenje ili izgradnju objekata javne namene ili javnih površina, za koje je predviđeno utvrđivanje javnog interesa u skladu sa posebnim zakonom (ulice, trgovi, parkovi i drugo). Shodno odredbi člana 10. stav 2. Zakona o javnoj svojini („Službeni glasnik Republike Srbije“broj 72/11), dobrima u opštoj upotrebi u javnoj svojini, u smislu tog zakona, smatraju se one stvari koje su zbog svoje prirode namenjene korišćenju svih i koje su kao takve određene zakonom (javni putevi, javne pruge, mostovi i tuneli na javnom putu, pruzi ili ulici, ulice, trgovi, javni parkovi, granični prelazi i drugo). Prema stavu 7. istog člana, dobra u opštoj upotrebi su u svojini Republike Srbije, izuzev puteva II reda koji su u svojini autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalaze, kao i izuzev nekategorisanih puteva, opštinskih puteva i ulica (koji nisu deo autoputa ili državnog puta I i II reda) i trgova i javnih površina koji su u svojini jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalaze.

U konkretnom slučaju sporno zemljište, označeno kao katastarska parcela .. KO Veternik, urbanističkim planom je predviđeno za javnu i saobraćajnu površinu – Ulica ... . U takvoj situaciji, kada zemljište planskim aktom jedinice lokalne samouprave bude određeno za ulicu, to zemljište od tog momenta po sili zakona postaje sredstvo u javnoj svojini. Zato je tuženi imao obavezu da zemljište koje je postalo sredstvo u javnoj svojini ekspropriše od tužioca, radi njegovog privođenja nameni predviđenoj urbanističkim planom, i da za isto isplati odgovarajuću naknadu.

Predmetno zemljište je faktički privedeno nameni predviđenoj planskim aktom, s obzirom da se koristi kao ulica - javni put (član 2. tačka 12. Zakona o javnim putevima). Na taj način izvršena je tzv. faktička eksproprijacija, koja upravo i nastaje kada se na zemljištu grade putevi, infrastrukturni i drugi objekti u javnom interesu, iako ne postoji rešenje o eksproprijaciji zemljišta, odnosno njegovom izuzimanju iz poseda. Stoga, kada je zemljište privedeno nameni u skladu sa planskim aktom i po sili zakona postalo javna svojina, tužilac kao vlasnik tog zemljišta ne može trpeti štetne posledice zato što nadležni organ nije sproveo upravni postupak i doneo rešenje o eksproprijaciji koje bi bilo osnov za isplatu novčane naknade.

Pošto je nesumnjivo utvrđeno da se katastarska parcela .. KO Veternik koristi kao ulica, tuženi je odgovoran i pasivno legitimisan u ovoj parnici na osnovu člana 10. stav 2. i 7. Zakona o javnoj svojini, jer su ulice javno dobro u opštoj upotrebi i u svojini su jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalaze. Zbog toga navodi revizije da tuženi ni jednom pravnom ili faktičkom radnjom nije deposedirao tužioca, i da je sporno zemljište određeno za javnu - saobraćajnu površinu planskim aktom koji je donet posle formiranja i izgradnje ulice, i tako prihvaćeno zatečeno stanje kako bi se omogućila legalizacija bespravno izgrađenih objekata, nemaju uticaja na pravilnost pobijane presude.

Imajući izloženo u vidu, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalog prava - odredbe člana 42. Zakona o eksproprijaciji, dosudili naknadu za faktički oduzeto zemljište u visini njegove tržišne vrednosti.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić