Rev 2151/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2151/2020
27.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilja AA iz ... i BB iz ..., koje zastupa Branko Butolen, advokat iz ..., protiv tuženog Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika, Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 1615/19 od 17.09.2019. godine, na sednici održanoj 27.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilja izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 1615/19 od 17.09.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilja izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Pančevu Gž 1615/19 od 17.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 2014/16 od 22.02.2017. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilja i obavezan tuženi da tužiljama na ime manje isplaćenih penzija, solidarno isplati pojedinačno opredeljene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od datuma dospelosti, pa do isplate, bliže određene ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 28.854,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje.

Rešenjem Višeg suda u Pančevu Gž 1615/19 od 17.09.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužiljama na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 33.054,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje, do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu, tužilje su izjavile reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložile da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), ocenio da revizija tužilja nije izuzetno dozvoljena.

Primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pobijanim rešenjem odlučeno je o troškovima postupka uz primenu odredaba zakona koji regulišu pravo stranke na naknadu troškova i njihovu visinu, koja ne odstupa od sudske prakse po ovom pitanju. Imajući ovo u vidu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, radi ujednačavanja sudske prakse, novog tumačenja prava ili razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana vezanih za odlučivanje o naknadi troškova postupka, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Revizijom tužene pobija se drugostepeno rešenje kojim je preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude. Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno završen, ali primenom stava 2. istog člana, revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije, propisanom članom 403. stav 3. ZPP.

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepenog rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužilja, koje ne čini njihovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena.

Bez obzira što je odluka preinačena, u kom slučaju bi po članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena, s obzirom da je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka, kada revizija nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se njom pobija, shodno članu 403. u vezi sa članom 28. stav 1. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić