Rev 21570/2022 3.1.2.8.3; 3.1.2.8.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21570/2022
20.09.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Mile Petković i Milan Petković, advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1884/22 od 12.07.2022. godine, u sednici veća održanoj 20.09.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1884/22 od 12.07.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1884/22 od 12.07.2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Zaječaru P 8/21 od 14.03.2022. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tužena da isplati tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova 3.500.000,00 dinara i pretrpljeni strah 2.500.000,00 dinara, ukupno 6.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate i na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade 2.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate i obavezan tužilac da isplati tuženoj na ime troškova parničnog postupka 93.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povred odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP (,,Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. U konkretnoj situaciji, navodima revizije o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka pred prvostepenim sudom iz člana 7., 98. stav 5., 298. stav 2., 303. stav 1. i 312. stav 3. ZPP, a u vezi sa članom 374. stav 1. ZPP, a koje je drugostepeni sud trebalo da otkloni, ne dovodi se u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, imajući u vidu da se zbog učinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka pred prvostepenim sudom iz člana 374. stav 1. ZPP revizija ne može izjaviti, već samo zbog bitnih povredaba odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, na osnovu odredbe člana 407. stav 1. tačka 3. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Boru K 125/20 od 19.04.2021. godine, pravnosnažnom 13.10.2021. godine, tužilac je oglašen krivim što je 10.03.2018. godine u ..., oko 00,30 časova, sa umišljajem, započeo izvršenje krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. Krivičnog zakonika, ali ga nije dovršio, a na način što je izvršio obijanje tuđeg zatvorenog prostora upotrebom podesnog alata i fizičke snage, obio ulazna vrata zgrade „...“ ..., ŠG „...“ ..., ŠS „...“, ušao i izvršio premetačinu u nameri da oduzme sve vredne pokretne stvari koje pronađe i njihovim prisvajanjem pribavi sebi imovinsku korist, kada je od strane policijskih službenika PU u Boru zatečen u izvršenju krivičnog dela i sprečen da isto dovrši, pri čemu je okrivljeni, postupajući u uračunljivom stanju, napao policijskog službenika PU u Boru, koji je preduzimao službenu radnju sprečavanja izvršenja krivičnog dela i hvatanja počinioca krivičnog dela, tako što je okrivljeni držeći u ruci crnu bočicu sa sprejem, tzv. „suzavac“, posle jasnog i glasnog upozorenja od strane policijskog službenika „policija“, istu usmerio u pravcu policijskog službenika i isprskao ga u predelu lica, tačnije očiju, kojom prilikom je policijski službenik zadobio lake telesne povrede u vidu iritacije oka sa crvenilom mrežnjače i suzenjem oka, te je od strane policijskog službenika upotrebljeno vatreno oružje. Okrivljeni je bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje i bio svestan da je takvo njegovo postupanje zabranjeno. Okrivljeni je izvršio krivično delo teška krađa u pokušaju iz člana 204. stav 1. tačka 1. a u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 meseci u sticaju sa krivičnim delom napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja će se izvršiti na taj način što optuženi ne sme napustiti prostorije u kojima stanuje bez primene elektronskog nadzora. Prilikom navedenog događaja, tužilac je zadobio tešku telesnu povredu na način što je od strane policijskog službenika ranjen u predelu grudnog koša, policija je odmah pozvala hitnu pomoć koja je ubrzo došla i ukazala prvu pomoć tužiocu, a zatim ga prevezla u ... bolnicu, odakle je prevežen u Klinički centar u Nišu, gde je bio na lečenju do ....2018. godine, a zatim vraćen u Opštu bolnicu u ..., gde je lečenje nastavljeno do ....2018. godine, kad je otpušten na kućno lečenje.

Tužilac je u trenutku kada je ranjen osetio jak bol. Njemu je metak ostao u telu, u njegovoj lopatici, gde šeta i sada trpi bolove. Odlazi na redovne kontrole, kako bi se pratilo gde se metak nalazi. Zbog opisanog događaja tužilac ima košmare, otežano se savija i otežano diše zbog oštećenog plućnog krila. Od tada ima strah od policije i stalno nosi pancir radi svoje bezbednosti. Tužilac je do povređivanja obavljao povremene poslove kao radnik obezbeđenja i poslove na građevini. Protiv službenog lica, povodom upotrebe vatrenog oružja prilikom navedenog događaja, nije vođen nikakav postupak.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilna je presudama nižestepenih sudova odlučeno kada je odbijen tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da isplati tužiocu naknadu nematerijalne štete i materijalne štete uz date razloge o nepostojanju odgovornosti na strani tužene. Neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima – ZOO („Službeni list SFRJ“ br. 29/78 ... „Službeni glasnik RS“ broj 18/20) je propisano da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Odredbom člana 109. stav 1. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“ br. 6/16 .. 87/18) je propisano da, kad su sredstva prinude upotrebljena u granicama zakonom utvrđenih ovlašćenja, isključena je odgovornost policijskog službenika koji ih je upotrebio. Članom 124. ovog zakona je propisana upotreba vatrenog oružja. Odredbom člana 125. stav 1. ovog zakona, propisano je da je pre upotrebe vatrenog oružja policijski službenik dužan da prema licu kome će upotrebiti vatreno oružje izda naređenje „Stoj, policija, pucaću!“. Odredbom stava 2. ovog člana, propisano je da će u slučaju da lice ne postupi po naređenju, policijski službenik na isto upozoriti pucanjem u vazduh, ako se time ne ugrožava bezbednost ljudi. Odredbom stava 3. ovog člana, propisano je da će izuzetno od stava 1. i 2. ovog člana, policijski službenik upotrebiti vatreno oružje bez izdavanja naređenja i upozoravajućeg pucnja, ukoliko bi to dovelo u pitanje odbranu od napada ili otklanjanje opasnosti kojom se ugrožava njegov život ili život drugih lica.

Prema tome, kod postojanja pravnosnažne presude kojom je tužilac oglašen krivim za krivično delo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, a koje krivično delo je u vezi sa događajem, zbog kojeg tužilac u ovoj parnici potražuje naknadu materijalne i nematerijalne štete, to je pravilan zaključak nižestepenih sudova da tužena nije odgovorna za nastalu štetu, s obzirom na to da u radnjama njenog organa nema nezakonitog i nepravilnog rada, jer je vatreno oružje, bez upozorenja počinioca krivičnog dela od strane policijskog službenika, upotrebljeno radi odbijanja istovremenog protivnpravnog napada.

Kako se odbija kao neosnovana revizija tužioca i navodi iz revizije nisu od uticaja za drugačiju odluku ovog suda, to nije neophodno dalje detaljno obrazlagati ovu presudu u smislu člana 414. stav 2. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković