Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2130/19 od 11.12.2019. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Zaječaru P 1501/2017 od 26.12.2018. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se prema tuženima utvrdi da se ukida pravo službenosti prolaza preko dela KP br. .. KO ... kao poslužnog dobra, radi dolaska do KP br. .. i KP br. .. KO ... kao povlasnih dobara, počev od tromeđe između KP br. .. sa KP br. .. i ulice ..., linijom koja ide između KP br. .. i KP br. .. u pravcu juga celom dužinom do tromeđe između KP br. .., KP br. .. i KP br. .., odakle skreće u pravcu zapada u dužini od 3 metra i odakle skreće u pravcu juga i ide paralelno celom dužinom parcele KP br. .. do međe sa KP br. .., odakle skreće u pravcu istoka u dužini od 3 metra do početne tačke ovog opisa, te da se tuženima zabrani da prolaze preko KP br. .. KO ..., kao neosnovan; odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se prema tuženima utvrdi da se ukida pravo službenosti prolaza preko dela KP br. .. KO ..., kao poslužnog dobra, radi dolaska do KP br. .. i KP br. .. KO ..., kao povlasnih dobara i to sa istoka počev od tromeđe između KP br. .., KP br. .. i KP br. .., u pravcu juga u dužini od 4,95 metara, odakle skreće u pravcu zapada u dužini od 3 metra i skreće u pravcu severa u dužini 4,95 metara do preostalog dela KP br. .., odakle skreće u pravcu istoka u dužini od 3 metra, te da se tuženima zabrani da prolaze preko opisanog dela KP br. .. KO ..., kao neosnovan; odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se prema tuženima utvrdi da se u korist tuženih kao vlasnika povlasnih dobara konstituiše pravo službenosti prolaza preko dela KP br. .. KO ... u suvlasništvu tužilje, kao poslužnog dobra, radi dolaska tuženih do KP br. .. i KP br. .., sve KO ..., kao povlasnih dobara i to na delu KP br. .. KO ..., počev od ulice ... pravcem (trasom) prema severu do KP br. .. KO ... u dužini od 4,48 metara i širini od 3 metra u merama i granicama: sa istoka u dužini od 4,48 metara duž međne linije sa KP br. .. KO ..., sa severa do KP br. .. KO ... u dužini od 3 metra, zatim sa zapada do preostalog dela KP br. .. u dužini od 4,82 metra i sa juga od ulice ... u dužini od 3 metra, kao neosnovan; obavezana je tužilja da tuženima naknadi troškove postupka u iznosu od 402.400,00 dinara; odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Protiv navedene presude Apelacionog suda u Nišu, tužilja je blagovremeno preko punomoćnika izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. u vezi sa članom 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14), pa je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je vlasnik KP br. .. i dela KP br. .. u KO ... . U korist KP br. .. konstituisano je pravo službenosti kolskog prolaza na KP br. .. pre nego što je tužilja postala vlasnik iste. Tužilja i tuženi su u 2013. godini uredili način korišćenja KP br. .. i konstituisali pravo službenosti prolaza preko dela KP .., koji je uređenjem načina korišćenja KP br. .. dobila tužilja, kao poslužnog dobra, a u korist dela KP br. .. koji je uređenjem načina korišćenja dobio tuženi, kao povlasnog dobra. Tuženi je veći deo svog realnog dela KP br. .. poklonio tuženoj, a za sebe je zadržao pravo svojine na objektu na toj parceli koji je sada izdvojen i sa zemljištem ispod objekta upisan kao KP br. .. unutar KP br. .. . KP br. .. izlazi na ulicu ... u ..., dok KP br. .. i .. nemaju izlaz na javnu površinu. U korist dela KP br. .. postoji službenost kolskog prolaza preko KP br. .. i dela KP br. .. koji pripada tužilji celom dužinom parcela do ulice ... . Tužilja je u 2014. godina od GG kupila deo KP br. .. koji se nalazi između KP br. .. i ulice ..., sa objektom koji je srušila. Između tužilje i GG u 2008. godini izvršena je fizička deoba KP br. .. tako da tužilja koristi zapadni deo do KP br. .. koji se sa severa graniči sa KP br. .. . Uviđajem suda konstatovano je da se na KP br. .. i KP br. .. nalaze stambeni objekti, dok se na KP br. .. nalaze dva montažna limena objekta koja su po svojoj nameni pomoćni objekti i to objekat br. 1 koji se nalazi uz među sa KP br. .. i objekat broj 2 koji se međi sa KP br. .. i samom svojom pozicijom pregrađuje deo parcele koji izlazi na ulicu ... . Veštačenjem od strane veštaka geodetske struke utvrđeno je da se objekat tuženog nalazi na udaljenosti od 40,27 metara od ulice ..., a na udaljenosti od 30,34 metara od ulice ..., te da objekat tuženog ima ulaz na severnoj strani, odnosno prema ulici ... . Veštačenjem od strane veštaka za oblast građevinarstva utvrđeno je da troškovi izmeštanja pomoćnog objekta i to montažnog tipa, garaže gabarita 5,00 metara h 4,80 metara, koja se nalazi na KP br. .. KO ..., ukupno iznose 86.625,00 dinara. Veštačenjem od strane veštaka saobraćajne struke utvrđeno je da je ulazak skupom vozila, vozilom kombi sa prikolicom na već postojeći kolski ulaz iz ulice ... moguć bez manevrisanja ovim skupom vozila, ako se do ulaza dolazi iz pravca ulice ... ili uz izvođenje dva manevra, ako se do kolskog ulaza dolazi iz pravca ulice ..., dok ulazak na predloženi kolski ulaz iz ulice ... nije moguć ako se do kolskog ulaza dolazi iz pravca ulice ..., a moguće uz najmanje četiri do šest manevrisanja ovim skupom vozila ako se dolazi iz pravca ulice ..., pri čemu je zbog velikog broja potrebnih manevara zadržavanje skupa vozila na kolovoznoj površini znatno duže od zadražvanja prilikom ulaska na postojeći kolski put iz ulice ..., tako da je sa aspekta bezbednosti neuporedivo bezbedniji ulazak na već postojeći kolski ulaz.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da tuženi imaju mogućnost prilaza do svojih parcela i na drugi način, odnosno predloženom novootvorenom trasom puta iz ulice ..., a preko dela KP br. .. KO ..., te da parcele tužilje, odnosno delovi KP .. i .. nisu više neophodni kao ustanovljena stvarna službenost za korišćenje povlasnih dobara tuženih, te da su se shodno članu 58. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa stekli zakonski uslovi za ukidanje prava stvarne službenosti, odnosno izmeštanje postojeće službenosti i konstituisanja iste na način kako je to odlučeno u izreci prvostepene presude.

Odlučujući o žalbi tuženih drugostepeni sud je zaključio da tužilja može da traži izmeštanje pravca službenosti prolaza samo ukoliko se obezbedi pravo službenosti prolaza u korist povlasog dobra drugim adekvatnim putem, što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj, jer postojeći pomoćni objekat tužene ne dozvoljava prolaz tuženih predloženom novom trasom službenosti, niti je tako predložena trasa službenosti prolaza bezbedna u odnosu na već postojeću službenost, što je utvrđeno nalazom i mišljenjem veštaka saobraćajne struke, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za izmeštanje službenosti na deo KP br. .. KO ..., odnosno za konstituisanjem prava službenosti prolaza preko dela KP br. .. KO ... kao poslužnog dobra radi dolaska tuženih do svojih katastarskih parcela kao povlasnih dobara, jer bi na taj način tuženima bio znatno otežan pristup njihovim nepokretnostima, zbog čega nije osnovan tužbeni zahtev tužilje za ukidanje već postojeće službenosti prolaza preko KP br. .. i KP .. .

Odredbom člana 58. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa propisano je da vlasnik poslužnog dobra može zahtevati da prestane pravo stvarne službenosti kada ona postane nepotrebna za korišćenje povlasnog dobra, ili kada prestanu drugi razlozi zbog kojih je ona zasnovana, a odredbom člana 50. stav 1. istog Zakona propisano je da se stvarna službenost vrši na način kojim se najmanje opterećuje poslužno dobro, tj u skladu sa načelom restrikcije službenosti.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilan je zaključak drugostepenog suda da sporna službenost nije postala nepotrebna za korišćenje povlasnog dobra, te da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za ukidanje, odnosno prestanak i izmeštanje navedne službenosti, shodno članu 58. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.

Za odluku u ovom sporu nemaju značaja navodi revizije koji se odnose na način sticanja prava službenosti, već je bitno da li na licu mesta postoje okolnosti koje isključuju potrebu korišćenja navedenih parcela tužilje, kao poslužnih, za korišćenje povlasne parcele. Tužilja svoj tužbeni zahtev zasniva na činjenici da tuženi radi prilaza svojim katastarskim parcelama imaju mogućnost da koriste prilaz preko KP br. .. KO ... opisanom trasom. Tuženi osporava značaj navedenih činjenica ističući da je već konstituisana službenost prolaza jedini način i jedini put kojim tuženi mogu prolaziti i koristiti svoja povlasna dobra, a da je predloženo konstituisanje službenosti prolaza preko KP br. .. neadekvatno jer bi tuženima bio znatno otežan pristup njihovim nepokretnostima.

Pravilan je zaključak drugostpenog suda da se prilikom odlučivanja o zahtevu za ukidanje prava službenosti ne mora u potpunosti obezbediti adekvatna zamena za prilaz povlasnom dobru, ali da ta razlika može da bude samo u tolerantnim granicama. Kako je u provedenom postupku utvrđeno da pomoćni objekat tužene ne dozvoljava prolaz tuženima predloženom novom trasom službenosti, a da je na osnovu nalaza i mišljenja veštaka saobraćajne struke od 08.08.2016. godine sa dopunama od 04.11.2016.godine i 16.11.2018. godine utvrđeno da je ulazak skupom vozila na već postojeći kolski ulaz (već konstituisanu službenost prolaza preko KP br. .. i KP br. ..) neuporedivo bezbedniji od ulaska na predloženi kolski ulaz iz ulice ..., to i po oceni ovog suda konstituisanje službenosti prolaza preko KP br. .. ne predstavlja adekvatnu zamenu za novopredloženu putnu trasu, tako da još uvek postoji potreba za korišćenjem konstituisane službenosti prolaza preko poslužnih katastarskih parcela tužilje KP .. i KP .., zbog čega je pravilno drugostepeni sud odbio tužbeni zahtev iste kao neosnovan.

Neosnovani su revizijski navodi tužilje da je nejasno o kakvom skupu vozila je reč, obzirom da je na glavnoj raspravi održanoj dana 26.12.2018. godine punomoćnik tuženih predao sudu pisane dokaze za tvrdnju da tuženi BB poseduje kombi sa osam sedišta i prikolicu dužine 3 metra, širine 2 metra registrovana 17.12.2018 godine, te da je primerak istog uručen punomoćniku tužilje.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija,

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić