Rev 2166/2019 3.1.2.22 zajam, kredit

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2166/2019
06.06.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Zorane Delibašić, Božidara Vujičića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Maksimović advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Saveljić advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3357/2018 od 05.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 06.06.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3357/2018 od 05.02.2019. godine.

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3357/2018 od 05.02.2019. godine.

ODBIJAJU SE zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 14448/15 od 06.12.2017. godine obavezana je tužena BB iz ... da tužilji AA iz ... na ime duga po osnovu zajma isplati iznos od 16.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19.07.2008. godine do konačne isplate, kao i da joj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 264.250,00 dinara u roku od 15 dana po prijemu presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3357/2018 od 05.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 14448/15 od 06.12.2017. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je predložila da se o izjavljenoj reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija), radi ujednačavanja sudske prakse. Potrebu za odlučivanjem o posebnoj reviziji tužena je opravdala dostavljanjem presude istog drugostepenog suda Gž 5148/17 od 06.09.2018. godine, donetom u sporu iste tužilje i tužene VV. U označenoj presudi izložen je pravni stav o nedostatku aktivne legitimacije tužilje jer pozajmljeni novac nije bio njen već njenog sina, koji se razlikuje od stanovišta drugostepenog suda iz pobijane presude. Iz tog razloga, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku (ZPP), odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužene nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je 18.04.2008. godine pozajmila svojoj sestri - tuženoj novac u iznosu od 16.000 evra. O izvršenoj pozajmici nije sačinjen pismeni ugovor o zajmu ili priznanica. Tom prilikom stranke su postigle usmeni sporazum o roku za vraćanje date pozajmice u trajanju od tri meseca. Novac koji je predala tuženoj tužilja je prethodnog dana podigla sa računa oročene devizne štednje kod banke.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Između stranaka zaključen je usmeni ugovor o zajmu novca predviđen članom 557. Zakona o obligacionim odnosima. U tom ugovornom odnosu tužilja je izvršila svoju obavezu, predala je tuženoj novac u iznosu od 16.000 evra. Međutim, tužena svoju obavezu vraćanja novca u ugovorenom roku od tri meseca nije ispunila, zbog čega je na osnovu članova 17, 262. stav 1. i 562. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima dužna vratiti tužilji primljeni novac. Zbog zadocnjenja u izvršenju svoje ugovorne obaveze tužena je dužna platiti i zateznu kamatu, na osnovu članova 277. stav 1. i 324. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, počev od dana padanja u docnju pa do isplate. Ovu obavezu tužena je, shodno članu 395. Zakona o obligacionim odnosima, dužna ispuniti u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze.

Nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, zasnovani na stavu revidenta da tužilja nije aktivno legitimisana jer nije vlasnik novca datog na zajam.

Konkretni spor nastao je iz obligacionog odnosa zasnovanog usmenim ugovorom o zajmu. U sporu iz obligacionih odnosa - ugovornog odnosa, stvarnu legitimaciju imaju učesnici tog odnosa ili njihovi sukcesori, osim u slučaju kada je ugovor zaključen s`obzirom na ličnost ugovarača. S`toga je tužilja, koja u usmenom ugovoru o zajmu ima položaj zajmodavca, ovlašćena - aktivno legitimisana da od tužene zahteva vraćanje date pozajmice. Za njenu aktivnu legitimaciju dovoljno je da je učesnik - ugovorna strana u obligacionom odnosu, kojoj pripada ovlašćenje da od druge ugovorne strane zahteva ispunjenje obaveze. Odredbom člana 557. Zakona o obligacionim odnosima predviđeno je da zajmoprimac stiče svojinu na predmetu ugovora o zajmu (novcu ili nekoj drugoj zamenljivoj stvari), ali to ne znači da zajmodavac mora biti vlasnik onog što je dao svom saugovaraču, kako to pogrešno smatra tužena u reviziji.

Shdono izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Tužena nije uspela u postupku po reviziji i zato nema pravo na naknadu troškova tog postupka, a troškovi tužilje za odgovor na reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu bili nužni za vođenje ove parnice. Zbog toga su zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po ovom vanrednom pravnom leku odbijeni, i primenom članova 153. stav 1, 154. i 165. stav 1. ZPP, odlučeno kao u trećem stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić