
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 21824/2024
27.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... , čiji je punomoćnik Katarina Šelmić Unjić, advokat iz ... , protiv tuženog BB iz ... , čiji je punomoćnik Leposava Radovanović, advokat iz ... , radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3159/23 od 27.03.2024. godine, u sednici održanoj 27.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3159/23 od 27.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3159/23 od 27.03.2024. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda Kragujevcu Gž 3159/23 od 27.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kruševcu P 485/20 od 30.08.2023. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev da se utvrdi da je tužilac po osnovu održaja stekao pravo svojine na 54,1m2 dela kat.parc. ... upisane u LN ... KO ... , što bi tuženi bio dužan da prizna i trpi upis prava svojine tužioca na navedenom delu nepokretnosti i obavezan tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 131.750,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostpenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11….10/23, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, primenom odredbi materijalnog prava iz člana 28. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, odbijen je tužbeni zahtev za utvrđenje prava svojine održajem na delu kat.parc. ... upisane u LN ... KO ... u površini od 54,1m2, jer je ocenom izvedenih dokaza utvrđeno da tužilac ne ispunjava uslov savesnosti za sticanje prava svojine putem održaja, budući da je njemu bila poznata površina parcele koju je po osnovu ugovora o kupoprodaji kupio njegov otac kao pravni prethodnik i da nije dokazao da je površinu parcele na kojoj tvrdi da je stekao pravo svojine održajem držao u uverenju da je njen vlasnik.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene presude u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tužilac nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju o istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored navedenog, revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije.
Iz navedenih razloga, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 20.02.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 15.000,00 dinara.
Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan ponošenja tužbe, to revizija tužioca nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Tuženom ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije bila nužna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, pa je primenom člana 165. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković