Rev 2201/2020 3.1.5.2.4; iseljenje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2201/2020
28.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Danijele Nikolić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca - protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Vidović, advokat iz ..., protiv tužene - protivtužilje BB, čiji je punomoćnik Miodrag Pavičić, advokat iz ..., radi iseljenja i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene-protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8939/2019 od 05.12.2019. godine, u sednici održanoj 28.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene - protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8939/2019 od 05.12.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene - protivtužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8939/2019 od 05.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 10533/18 od 23.05.2019. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zhatev i obavezana je tužena – protivtužilja da se sa svim licima i stvarima iseli iz nepokretnosti - dvosobnog stana broj .., koji se nalazi na drugom spratu levo, stambene zgrade u ulici ... broj .., izgrađene na katastarskoj parceli broj .. KO ..., upisane u list nepokretnosti broj .. KO ... . Drugim stavom izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da tužena - protivtužilja ima pravo da nastavi sa korišćenjem dvosobnog stana broj .., koji se nalazi na drugom spratu levo, stambene zgrade u ulici ... broj .., izgrađene na katastarskoj parceli broj .. KO ..., upisane u list nepokretnosti broj .. KO ... u svojstvu zakupca na neodređeno vreme kao preostali član porodičnog domaćinstva prethodnog zakupca na neodređeno vreme, što je tužilac-protivtuženi dužan da pzrizna i trpi, kao neosnovan. Trećim stavom izreke, obavezana je tužena – protivtužilja da tužiocu – protiv tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 124.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude, do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 8939/2019 od 05.12.2019. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene-protivtužilje i prvostepena presuda potvrđena. Drugim stavom izreke, odbijen zahtev tužene- protivtužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužena-protivtužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, budući da su pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora- prenosa prava zakupa na neodređeno vreme, kao posebnog prava za koje tužena smatra da joj pripada, koje je proisteklo iz prethodnog staanarskog prava. Nižestepene presude su donete u skladu sa usaglašenom sudskom praksom i pravnim stavovima u pogledu primene odredaba člana 2 i člana 80 stav 1 Zakona o stambenim odnosima (,,Službeni glasnik SRS“ broj 29/73 i 30/80 - stupio na snagu 29.07.1973. godine). Naime, od dana stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima iz 1973. godine, stanarsko pravo, odnosno pravo trajnog korišćenja stana je moglo da bude stečeno samo na stanu u društvenoj svojini. Nosilac stanarskog prava na stanu u svojini građana koji je to pravo stekao do 29.07.1973. godine, kao dana stupanja na snagu navedenog zakona, imao je sva prava i obaveze kao i drugi nosioci stanarskog prava na stanu u društvenoj svojini. Međutim, tužilja se uselila u predmetni stan 1995. godine, dakle posle stupanja na snagu navedenog zakona, pa iz tih razloga po oceni nižestepenih sudova nije mogla da stekne svojstvo člana porodičnog domaćinstva i pravo trajnog korišćenja stana. Osim toga, nižestepene odluke su donete skladu sa sudskom praksom u tumačenju i primeni člana 30 - 40 važećeg Zakona o stanovanju (,,Službeni glanik RS“ broj 50/92...), s obzirom da nosioci stanarskog prava, odnosno zakupci stanova na neodređeno vreme koji to pravo imaju na stanu u svojini građana nastavljaju sa korišćenjem stana u skladu sa navedenim odredbama zakona, a tužena ova prava nije stekla.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi iseljenja podneta je 28.06.2018. godine, a u tužbi je kao vrednost predmeta spora označen iznos od 300.000,00 dinara. Tužena je 03.09.2018. godine podnela protivtužbu radi utvrđenja, a u protivtužbi je kao vrednost predmeta spora označen iznos od 300.000,00 dinara. Kako označena vrednost spora ni po tužbi, ni po protivtužbi očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, odnosno protivtužbe, revizija tužene - protivtužilje nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić