Rev 22085/2024 3.1.4.16.5; određivanje i prestanak izdržavanja

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22085/2024
14.11.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Todorović advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Marko Spalević advokat iz ..., radi prestanka izdržavanja i izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 106/2024 od 14.03.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 14.11.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž2 106/2024 od 14.03.2024. godine i presuda Osnovnog suda u Nišu P2 428/2023 od 13.11.2023. godine u prvom stavu izreke tako što se utvrđuje da je od 04.04.2023. godine prestala obaveza tužioca da izdržava tuženu, utvrđena presudom Osnovnog suda u Nišu P2 242/21 od 28.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P2 428/2023 od 13.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je od dana podnošenja tužbe - 04.04.2023. godine, prestala njegova obaveza izdržavanja tužene utvrđena presudom Osnovnog suda u Nišu P2 242/21 od 28.09.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je tužena tražila da se izmeni presuda Osnovnog suda u Nišu P2 242/21 od 28.09.2021. godine tako što bi se obavezao tužilac da na ime doprinosa u izdržavanju tužene mesečno plaća iznos od 15.000,00 dinara počev od 20.04.2023. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, do petog u mesecu za tekući mesec i da dospele a neisplaćene iznose isplati odjednom u roku od 15 dana od dana prijema presude. Stavom trećim izreke, odbije je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 106/24 od 14.03.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P2 428/2023 od 13.11.2023. godine u prvom stavu izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 1. i člana 408. ZPP u vezi sa članom 208. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je našao da je tužiočeva revizija osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz tačke 12. stava 2. navedenog člana, na koju se tužilac poziva, nije zakonski razlog za reviziju (član 407. stav 1. tačka 2. ZPP). Revident ne navodi konkretnu procesnu odredbu koju drugostepeni sud nije primenio ili je pogrešno primenio, i tako učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP koja je uticala ili mogla uticati na odluku o njegovoj žalbi.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Nišu P2 242/21 od 28.09.2021. godine obavezan da plaća izdržavanje tuženoj (rođena ...2002. godine) u iznosu od 7.500,00 dinara mesečno. Tužena je u školskoj 2021/2022 godinu upisala osnovne studije na ... fakultetu u ..., u statusu studenta koji se finansira iz budžeta. U toj školskoj godini tužena je položila tri ispita i u sledećoj školskoj godini obnovila upis prvog semestra, kao samofinansirajući student. U toj školskoj godini u više ispitnih rokova prijavljivala je ispite iz više predmeta, ali je položila samo ispit iz jednog predmeta (... jezik). Tužena je u školskoj 2023/2024 godinu samofinansirajući student tog fakulteta. Tužilac nije zaposlen i prijavljen je na evidenciji nezaposlenih kod Nacionalne službe za zapošljavanje, a izdržava se obavljanjem privremenih i povremenih poslova. Živi u iznajmljenom stanu za koji plaća zakupninu u visini od 100 evra mesečno i snosi troškove korišćenja tog stana u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 dinara na mesečnom nivou. Tužena ne radi i nije na evidenciji nezaposlenih lica. Živi sa majkom i mlađom sestrom u stanu koji su im ustupili majčini roditelji. Majka tužene je u radnom odnosu i ostvaruje zaradu u visini od oko 44.000,00 dinara mesečno.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se, sa danom podnošenja tužbe, utvrdi prestanak njegove obaveze izdržavanja tužene.

Po stanovištu prvostepenog suda, zasnovanom na odredbi člana 155. Porodičnog zakona, pravo punoletnog deteta na izdržavanje je vremenski ograničeno (do navršene 26 godine života) i uslovljeno redovnim školovanjem, pod kojim se podrazumeva redovno izvršavanje školskih obaveza - polaganje ispita i upisivanje naredne školske godine, kao i mogućnostima roditelja. Primenom tog pravnog stanovišta na konkretan slučaj taj sud je zaključio da tužena nije navršila 26 godinu života i da se nalazi na redovnom školovanju - nije napustila studije i voljna je da ih završi, zbog čega nema osnova za usvajanje tužiočevog zahteva zasnovanog na njegovoj tvrdnji da tužena ne ispunjava obaveze u školovanju, jer to predstavlja njegovo subjektivno viđenje i sopstvenu interpretaciju pravnih normi.

Drugostepeni sud je odbio tužiočevu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu, nalazeći da je nižestepeni sud, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, pravilno zaključio da tužena i dalje ima pravo na izdržavanje od tužioca jer se nalazi na redovnom školovanju i nije navršila 26 godinu života. I po stanovištu tog suda, redovno savladavanje studijskog programa podrazumeva polaganje ispita po dinamici koju utvrđuje fakultet i blagovremeno upisivanje naredne godine studija, ali bi trebalo imati u vidu da student ne mora idealno savladavati studijski program da bi ostvario, odnosno zadržao pravo na izdržavanje od roditelja, jer student može i zaostati u savladavanju predviđenog programa ako taj zastoj nije znatan, ili ako nije neopravdan. U ovom slučaju, po nalaženju drugostepenog suda, tužilac nije dokazao nemarnost tužene u izvršavanju školskih obaveza i njihovo zapostavljanje zbog ličnih zadovoljstava, jer i po oceni tog suda to predstavlja njegovo subjektivno viđenje ispravnosti ponašanja tužene koje ne dovodi u pitanje pravilnost i pouzdanost zaključka prvostepenog suda kako tužena nije napustila redovno školovanje.

Pravilno je izloženo pravno stanovište nižestepenih sudova da je pravo punoletnog deteta koje se nalazi na redovnom školovanju, propisano članom 155. stav 2. Porodičnog zakona, uslovljeno redovnim izvršavanjem školskih obaveza - redovnim polaganjem ispita i upisivanjem naredne godine studija. Međutim, po oceni revizijskog suda, to pravno stanovište u ovom sporu nižestepeni sudovi nisu pravilno primenili. Tužena je u školskoj 2021/2022 godinu, u kojoj je u pisala prvu godinu studija, položila tri ispita i na osnovu postignutih rezultata nije mogla upisati drugu godinu studija,već je u sledećoj školskoj godini obnovila upis prvog semestra. Pritom je iz tih razloga izgubila i status studenta koji se finansira iz budžeta. U drugoj školskoj godini tužena je položila samo jedan ispit (ispit iz ... nije položen), iako je u svim ispitnim rokovima prijavljivala ispite iz više predmeta, tako da ni u školskoj 2023/2024 godinu nije upisala narednu godinu studija. Takav zaostatak u studiranju ne može se smatrati neznatnim, a tužena nije iznela razloge koji bi eventualno mogli opravdati neispunjenje njenih obaveza u studiranju. Zato okolnost da tužena upisuje studije svake školske godine, koju nižestepeni sudovi smatraju manifestacijom volje da započete studije završi, po nalaženju revizijskog suda je nedovoljna za zaključak da ona redovno ispunjava svoje školske obaveze i da zato ima i dalje pravo na izdržavanje od tužioca, u smislu člana 155. stav 2. Porodičnog zakona.

Iz navedenih razloga, nižestepeni sudovi su odluku o tužbenom zahtevu doneli pogrešnom primenom označene materijalno-pravne odredbe, zbog čega je na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković