Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22177/2022
25.10.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Pavle Jurišić, advokat iz ..., protiv tuženih BB, maloletnih VV, GG i DD, koje zastupa zakonski zastupnik – majka BB, svi iz ..., radi izmene odluke o dečjem izdržavanju po tužbi i protivtužbi, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 369/22 od 31.08.2022. godine, u sednici veća održanoj 25.10.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 369/22 od 31.08.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 369/22 od 31.08.2022. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 936/2020 od 15.09.2021. godine, kojom je određeno spajanje postupaka po tužbi P2 936/20 i protivtužbi P 1542/21, radi jedinstvenog raspravljanja, odbijen tužbeni zahtev tužioca da na ime svog dela doprinosa izdržavanju maloletnih tuženih plaća mesečno iznos od po 6.000,00 dinara, odnosno ukupno 18.000,00 dinara, počev od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uslovi svakog meseca i to od 01. do 10. u mesecu za tekući mesec putem poštanske uplatnice, sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju docnje, te da se utoliko menja presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 84/14 od 30.01.2015. godine, dok je protivtužbeni zahtev delimično usvojen, izmenjena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 84/14 od 30.01.2015. godine tako što je obavezan tužilac da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletne VV plaća iznos od 11.000,00 mesečno, a za izdržavanje maloletnih GG i DD iznos od po 10.500,00 dinara za svako dete pojedinačno, počev od presuđenja pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, svakog 01. do 10. u mesecu za tekući mesec, uplatom na tekući račun majke –zakonske zastupnice.
Protiv navedene drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pobijajući odluku o visini izdržavanja.
Ispitujući pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni sud je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti. Neosnovan je revizijski navod da tužena VV, kao punoletno lice, nije mogla biti zastupana od strane majke kao zakonskog zastupnika, budući da je u vreme podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave u postupku radi izmene odluke o dečjem izdržavanju kao maloletno lice ostvarivala pravo na izdržavanje, i da se pravnosnažnost presude vezuje za činjenično stanje utvrđeno do zaključenja glavne rasprave. Takođe, tužiocu je bila data mogućnost da raspravlja pred sudom, jer je reč o zahtevima za izmenu odluke o izdržavanju deteta po tužbi i protivtužbi, koje su u uzajamnoj vezi.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak tužioca i tužene BB je razveden pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 84/14 od 30.01.2015. godine a maloletna deca - ćerka VV rođena ...2003. godine i sinovi GG i DD rođeni ...2007. godine, povereni su majci na samostalno vršenje roditeljskog prava. Ovom presudom utvrđena je mesečna obaveza tužioca da doprinosi izdržavanju mal. ćerke – tužene iznosom od 8.000,00 dinara a mal. sinova – tuženih iznosom od po 7.500,00 dinara, počev od 21.01.2014. godine. Maloletni tuženi u vreme podnošenja tužbe (protivtužbe) su oko sedam godina stariji u odnosu na vreme kada je navedenom presudom prvi put utvrđena obaveza izdržavanja tuženog kao oca i čija se izmena visine traži. Mal. VV učenica je četvrtog razreda srednje škole, a njene mesečne potebe za garderobu iznose oko 3.000,00 dinara, za kozmetiku oko 1.000,00 dinara, udžbenike za tekuću školsku godinu oko 10.000,00 dinara, za džeparac joj je svake nedelje potrebno po 1.000,00 dinara a članarina za sportske aktivnosti (pohađa ...) iznosi 2.800,00 dinara, pored redovnih egzistencijalnih potreba. Maloletni GG i DD pohađaju osmi razred osnovne škole, a njihove mesečne potrebe za garderobu iznose po 3.000,00 dinara, kozmetiku po 500,00 dinara mesečno i za košarku po 2.000,00 dinara, pored egzistencijalnih potreba. Od prestanka bračne zajednice 2015. godine, obe porodice su nastavile da žive u ... . U vreme donošenja ranije presude tužena BB je bila zaposlena i ostvarivala mesečnu zaradu u iznosu od 50.000,00 dinara, a sada zarađuje 75.000,00 dinara. Živi u svom stanu sa zajedničkom maloletnom decom parničnih stranaka, sadašnjim vanbračnim partnerom i njihovim zajedničkim detetom mal. ĐĐ za koga prima roditeljski dodatak a vanbračni suprug tužene zarađuje 40.000,00 dinara mesečno. Tužena BB otplaćuje dva kredita i ratu za otkupnu cenu stana u kome ova porodica živi. Tužilac je ranije ostvarivao mesečna primanja u iznosu od 43.000,00 dinara i prihode obavljanjem povremenih poslova. Po zanimanju je ..., od 2017. godine zaposlen je u Visokoj školi „EE“ u ..., gde ostvaruje mesečnu zaradu od 500 evra. Rođen je 1977. godine, zdrav je, radno sposoban, i od 2004. godine u okviru svoje delatnosti drži kurseve ... za polaznike i ostvaruje dodatne prihode, a maloletna ćerka stranaka tužena VV pohađa takav kurs. Tužilac živi u kući svoga oca u ... i ima dva kreditna zaduženja i mesečne troškove za kuću koji iznose oko 2.000,00 do 5.000,00 dinara u letnjem periodu, a tokom zimske sezone oko 10.000,00 dinara. Prema podacima ministarstva za porodičnu zaštitu, minimalna suma izdržavanja za septembar 2021. godine iznosila je 34.141,00 dinara.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilna je odluka nižestepenih sudova o tome da nema mesta usvajanju tužbenog zahteva, a da su ispunjeni uslovi za izmenu ranije odluke o izdržavanju maloletne dece po protivtužbi, na način kako je to učinjeno nižestepenim presudama, jer su se od donošenja prethodne odluke o izdržavanju okolnosti znatno promenile.
Odredbom člana 164. Porodičnog zakona, propisano je da se visina izdržavanje može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.
Odredbom člana 160. Porodičnog zakona, propisano je, prvim stavom da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanje. Stavom drugim ovog člana je propisano da potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Stavom trećim istog člana je propisano da mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanje. Stavom četvrtim citiranog člana je propisano da minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju kao naknadu za hranjenike odnosno za lica na porodičnom smeštaju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom.
U konkretnom slučaju pravilan je zaključak nižestepenih sudova da su se promenile okolnosti koje su postojale u vreme donošenja prethodne odluke o visini izdržavanja, jer su maloletni tuženi stariji, sada pohađaju završnu godinu osnovne, odnosno srednje škole, pa su se povećale njihove mesečne potrebe. S druge strane tuženi je zdrav i radno sposoban, pored redovnih prihoda i dalje je u mogućnosti je dopunskim radom stiče zaradu i da većim iznosom doprinosi dečjem izdržavanju, stambeno je obezbeđen i nema obavezu izdržavanja drugih lica, dok je tužena BB majka još jednog maloletnog deteta. Po oceni revizijskog suda, prilikom određivanja visine izdržavanja pravilno su cenjene potrebe malolete dece i mogućnosti svakog od roditelja, uzimajući u obzir i minimalnu sumu izdržavanja, što čini neosnovanim navode tužiočeve revizije da je materijalno pravo pogrešno primenjeno. Utvrđenim doprinosom za izdržavanje, uz doprinos majke, koja svakodnevno vodi brigu i stara se o deci, potrebe dece će na adekvatan način biti zadovoljene.
Iz iznetog proizilazi da je pobijana odluka doneta u skladu sa citiranim odredbama iz člana 160, kao i da je visina izdržavanja određena u svemu sa odredbama člana 160. do 162. Porodičnog zakona, te da su po zahtevu tuženih ispunjeni uslovi za promenu odluke o visini izdržavanja iz člana 164. Porodičnog zakona.
Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić