Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Ukazivanje tužilje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP je neosnovano, jer u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona. Osim toga, revizijski navodi tužilje kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP nisu bili predmet ocene ovog suda, s obzirom na to da se radi o povredama koje se ne mogu smatrati revizijskim razlogom, u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Loznici P2 213/2018 od 27.01.2021. godine razveden je brak stranaka i odlučeno da će otac dece, ovde tuženi samostalno vršiti roditeljsko pravo nad mal. decom, GG, rođenim ...2011. godine i VV, rođenom ...2016. godine, tužilja obavezana da doprinosi izdržavanju i uređen način održavanja ličnih odnosa tužilje kao majke sa maloletnom decom. Tužilja je 2018. godine napustila bračnu zajednicu, u međuvremenu je zasnovala vanbračnu zajednicu i sa partnerom živi u njegovoj kući u ..., zaposlila se i ostvaruje mesečna primanja od oko 40.000,00 dinara. Tuženi je u međuvremenu kupio kuću, živi u zajednici sa sestrom i zetom, koji se prema njegovoj deci odnose kao prema svojoj i roditeljsku dužnost vrši savesno i odgovorno. Prema nalazu i mišljenju Centra za socijalni rad Valjevo, tužilja je motivisana da samostalno vrši roditeljsko pravo nad mal. VV, u čemu je podržava i njen vanbračni partner i mal.dete je blisko i emocionalno povezano sa majkom. Prema nalazu i mišljenju Centra za socijalni rad Bajina Bašta, mal. VV je izrazila želju da ostane da živi sa bratom i ocem, kao i sa tetkom i drugim srodnicima koji se nalaze u neposrednoj blizini njenog oca, i nesumnjivo je utvrđena želja mal.GG i mal.VV da ne žele da se razdvajaju i da mal. VV želi da ostane da živi sa ocem i bratom, te bi svako njihovo razdvajanje, prema nalazu i mišljenju nadležnog organa starateljstva bilo kontraproduktivno i ne bi bilo u najboljem interesu dece. Prema usaglašenom nalazu i mišljenju Centra za socijalni rad Valjevo i Centra za socijalni rad Bajina Bašta, u najboljem interesu mal. VV je da otac nastavi da samostalno vrši roditeljsko pravo, imajući u vidu da je tužilji omogućeno da dete preuzima na način kako je to uvrđeno pravnosnažnom sudskom odlukom i da sa njom održava kontakt, u čemu je tuženi ne onemogućava.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je odbijen kao neosnovan zahtev tužilje, kojim je tražila da se promeni odluka o vršenju roditeljskog prava u odnosu na maloletnu VV.

Članom 3. stav 1. Konvencije o pravu deteta propisano je da u svim aktivnostima koje se tiču dece od primarnog značaja su interesi deteta bez obzira na to da li ih sprovode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela. Stavom 2. istog člana propisano je da se države članice obavezuju da detetu obezbede takvu zaštitu i brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonitih staratelja ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dete i preduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i administrativne mere. Ova obaveza preuzeta je članom 6. stav 1. Porodičnog zakona, kojim je propisano da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta. Članom 266. istog zakona propisano je da u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta.

Članom 67. Porodičnog zakona, propisano je da je roditeljsko pravo izvedeno iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta. Sadržina roditeljskog prava, koja se sastoji od dužnosti staranja o detetu, čuvanja i podizanja, vaspitanja i obrazovanja, zastupanja i izdržavanja deteta, kao i upravljanja i raspolaganja njegovom imovinom, regulisana je odredbama člana 68.-74. Porodičnog zakona, a suština ovih dužnosti prava roditelja je dobrobit i najbolji interes deteta.

Porodični zakon ne isključuje mogućnost promene vršenja roditeljskog prava. Odluka o vršenju roditeljskog prava može da se promeni ukoliko su se značajnije promenile okolnosti nakon donošenja te odluke. Sud odlučujući o takvom zahtevu je dužan da ceni da li je došlo do novih okolnosti zbog kojih je neophodno promeniti odluku o vršenju roditeljskog prava, pri tome ceneći najbolji interes deteta. Najbolji interes deteta je pravni standard koji se ceni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a zaštita interesa deteta je odlučujuća okolnost koja se ceni prilikom donošenja odluke o vršenju roditeljskog prava, odnosno promene odluke o vršenju roditeljskog prava.

Kada se pođe od utvrđenog činjeničnog stanja, da je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Loznici P2 213/2018 od 27.01.2021. godine, maloletna VV poverena tuženom na samostalno vršenje roditeljskog prava, da oba roditelja poseduju roditeljske kapacitete, da je mal. VV u razgovoru pred nadležnim organom starateljstva izrazila želju da ostane da živi sa ocem i bratom i da ne želi da se od njih razdvaja, da je majci omogućem kontakt sa mal.detetom i u čemu je tuženi ne onemogućava, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da nije došlo do promenjenih okolnosti, zbog kojih bi bilo potrebno da se promeni odluka o vršenju roditeljskog prava u odnosu na raniju odluku, kojom je dete povereno ocu, ovde tuženom i pravilno su odlučili nižestepeni sudovi kada su odbili, kao neosnovan, zahtev tužilje.

Nisu osnovani navodi revizije kojima se ukazuje na sadržinu nalaza i mišljenja organa starateljstva i predlog da se dete poveri majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, odnosno da se promeni odluka o vršenju roditeljskog prava, s obzirom da su nižestepeni sudovi prilikom odlučivanja, osim mišljenja mal.deteta u situaciji kada je sposobno da iskaže svoje mišljenje o tome sa kojim roditeljem želi da živi, i koje se izjasnilo da želi da živi sa ocem, cenili i nalaz i stručno mišljenje nadležnog organa starateljstva. Naime, sud kada je u pitanju najbolji interes deteta ne opredeljuje samo mišljenje deteta, već i druge okolnosti koje se tiču uzrasta i pola deteta, potreba deteta, kao i sposobnost roditelja da zadovolji potrebe deteta, što su nižestepeni sudovi, a suprotno revizijskim navodima, na pravilan način cenili i za svoju odluku dali dovoljne i jasne razloge, koje u svemu prihvata i ovaj sud. Osim toga, imajući u vidu da se od donošenja prethodne pravnosnažne odluke o poveravanju mal.deteta na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu (27.01.2021. godine) do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (26.05.2021. godine), a i nakon toga nisu promenile okolnosti koje bi opravdale izmenu te odluke, a majci je omogućen kontakt sa mal.detetom čime će u budućnosti njihovo međusobni odnosi biti unapređeni.

Revizijski navodi kojima se ukazuje da su nižestepeni sudovi propustili da zatraže odvojene nalaze i mišljenja organa starateljsta iz Bajine Bašte i Valjeva, predstavljaju ponavljanje navoda koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, koje je drugostepeni sud pravilno ocenio kao neosnovane i za tu ocenu je dao jasne i dovoljne razloge, koje ovaj sud u svemu prihvata.

Ostalim revizijskim navodima se ukazuje na utvrđeno činjenično stanje i isti ne mogu biti dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP, ni sa izuzetkom da se u smislu člana 403. stav 2. ovog zakona radi o reviziji izjavljenoj u porodičnom sporu za izdržavanje. Činjenični navodi tužilje ne dovode u sumnju pravilnost primenjenog materijalnog prava sadržanog u odredbama Porodičnog zakona.

Iz napred navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić