Rev 2236/2019 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2236/2019
21.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Zorane Delibašić, Branislava Bosiljkovića i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Beograd, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1355/19 od 15.03.2019. godine, na sednici održanoj 21.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1355/19 od 15.03.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1355/19 od 15.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kraljevu P1 br. 3049/18 od 31.07.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je Zaključkom Vlade RS broj 401-161/2008 od 17.01.2008. godine, kojim su dozvoljena sredstva radi isplate novčane pomoći ratnim vojnim rezervistima sa prebivalištem na teritoriji sedam nerazvijenih opština Kuršumlija, Blace, Bojnik, Lebane, Žitorađa, Doljevac i Prokuplje, povređeno načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužioca, kao rezerviste sa prebivalištem na teritoriji koja nije navedena u Zaključku Vlade Republike Srbije broj 401-161/2008 od 17.01.2008. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da isplati tužiocu troškove postupka od 8.85000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do konačne isplate.

Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1355/19 od 15.03.2019. godine, preinačeno je rešenje o troškovima iz stava drugog izreke prvostepene presude pa je obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 10.050,00 dinara, kao i troškove drugostepenog postupka u iznosu od 14.400,00 dinara.

Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu, tužena je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), ocenio da revizija tužene nije izuzetno dozvoljena.

Primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Revizijom se pobija odluka o troškovima postupka, o čemu su sudovi odlučili uz primenu odredaba zakona koji regulišu pravo stranke na naknadu troškova i njihovu visinu, koja ne odstupa od sudske prakse po ovom pitanju. Imajući ovo u vidu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, radi ujednačavanja sudske prakse, novog tumačenja prava ili razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana vezanih za odlučivanje o naknadi troškova postupka, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Revizijom tužene pobija se drugostepeno rešenje kojim je preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude. Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno završen, ali primenom stava 2. istog člana, revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije, propisanom članom 403. stav 3. ZPP.

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepenog rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njegovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić