Rev 2237/2022 3.1.2.8.3.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2237/2022
30.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Jonović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1708/21 od 28.10.2021. godine, u sednici od 30.03.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1708/21 od 28.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 7447/19 od 19.01.2021. godine stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da mu tužena naknadi štetu zbog izgubljene dobiti u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim izrekom sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1708/21 od 28.10.2021. godine, stavom prvim izreke odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. važećeg Zakona o parničnom postupku - ZPP i utvrdio da je revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kao državni službenik bio raspoređen na radno mesto obezbeđenja Zavoda u odseku pritvora u ... u Službi obezbeđenja KPZ .... Protiv tužioca je dana 18.12.2014. godine pokrenuta istraga zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, i pokrenut je disciplinski postupak, a rešenjem Kazneno popravnog zavoda u Nišu od 18.12.2014. godine privremeno je udaljen sa rada do okončanja disciplinskog postupka. Rešenjem Kazneno popravnog zavoda u Nišu od 09.12.2015. godine tužilac je oglašen odgovornim za izvršenje teže povrede radne dužnosti iz člana 109. stav 1. tačka 2. Zakona o državnim službenicima i izrečena mu je disciplinska kazna prestanak radnog odnosa. Navedeno rešenje potvrđeno je rešenjem ministra pravde od 13.01.2016. godine, kada je tužiocu prestao radni odnos. Upravni sud je presudom od 01.02.2018. godine poništio navedeno rešenje ministra pravde i predmet je vraćen na ponovni postupak. Rešenjem ministra pravde od 09.03.2018. godine poništeno je rešenje Kazneno popravnog zavoda u Nišu od 09.12.2015. godine i predmet je vraćen tom organu na ponovni postupak. Rešenjem prvostepenog organa od 13.04.2018. godine opozvano je prethodno rešenje i počev od 13.04.2018. godine tužilac je vraćen na radno mesto obezbeđenja zavoda u Službi za obezbeđenje KPZ ... od kada prima redovnu zaradu. Dana 30.12.2014. godine tužiocu je oduzeta putna isprava. Pravnosnažnom krivičnom presudom od 05.04.2019. godine tužilac je oslobođen optužbe da je izvršio krivično delo primanja mita. Tokom trajanja krivičnog postupka, tužilac se obraćao sudu i tužilaštvu sa molbom da mu se vrati pasoš radi zaposlenja u Privrednom društvu „...“ u ..., a pasoš mu je vraćen 15.05.2019. godine, nakon pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka. Parnični postupak koji je tužilac pokrenuo radi isplate neisplaćenih zarada i pripadajućih doprinosa za period dok je trajao disciplinski postupak i udaljenje sa radnog mesta i dalje nije pravnosnažno okončan. Tužilac se nije zaposlio u preduzeću u ... nakon što mu je pasoš vraćen, a radni odnos u KPZ Niš prestao mu je na njegov zahtev avgusta 2020. godine. U ovoj parnici, tužilac je potraživao naknadu štete u vidu izmakle dobiti za period od 20.12.2016. godine, do 15.05.2019. godine, kada mu je vraćen pasoš, na ime razlike između zarade koju je ostvarivao u KPZ Niš i zarade koju bi ostvario da se zaposlio u preduzeću u ...

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete u vidu izmakle dobiti odbijen kao neosnovan, u smislu odredaba čl. 154. stav 1., 155., 172. i 189. Zakona o obligacionim odnosima.

Prema članu 189. stav 1. ZOO, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a prema stavu 3. ovog člana, pri oceni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje sprečeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

U konkretnom slučaju, tužilac nije pružio dokaze po osnovu kojih bi se moglo objektivno očekivati da je u spornom periodu za njega nastala šteta u vidu izmakle dobiti. Naime, utvrđeno je da je tužilac imao usmeni dogovor sa vlasnikom firme iz ... o njegovom radnom angažovanju, i priložena je izjava svedoka o visini prosečne mesečne zarade koju bi tužilac u tom preduzeću ostvarivao u spornom periodu. Međutim, pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužilac u postupku nije pružio adekvatne dokaze, a naročito ugovor o radnom angažovanju sa preciziranim uslovima rada i načinom isplate, koji bi predstavljali osnov po kome bi njegov radni odnos u Republici ... bio zasnovan u skladu sa važećim propisima te države. Takođe, tužilac je nakon prestanka radnog odnosa vodio upravni postupak i upravni spor radi poništaja rešenja kojim mu je izrečena disciplinska mera prestanak radnog odnosa, uspeo je u sporu i počev od 13.04.2018. godine vraćen je na radno mesto u KPZ Niš, što takođe ukazuje da zaposlenje i ostvarivanje zarade u inostranstvu u tom periodu nije bila mogućnost koja bi nastupila po redovnom toku stvari.

Revizijom tužioca neosnovano se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava i navodi da bi prema redovnom toku stvari i posebnim okolnostima, da mu je pasoš ranije vraćen, tužilac zasnovao radni odnos u preduzeću u ..., jer takav zaključak ne proizilazi iz utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić