Rev 2238/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2238/2021
26.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Branka Stanića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milena Stamenković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva – Privredni sud u Zaječaru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo u Beogradu, Odeljenje u Zaječaru, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Negotinu Gž rr1 7/21 od 05.03.2021. godine, u sednici održanoj 26.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Negotinu Gž rr1 7/21 od 05.03.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE rešenje Višeg suda u Negotinu Gž rr1 7/21 od 05.03.2021. godine i rešenje Osnovnog suda u Negotinu P rr1 57/20 od 27.10.2020. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Negotinu P rr1 57/20 od 27.10.2020. godine, odbačena je tužba tužilje kao neblagovremena.

Rešenjem Višeg suda u Negotinu Gž rr1 7/21 od 05.03.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđeno prvostepeno rešenje.

Protiv drugostepenog rešenja tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na član 404. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su u konretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, pa je radi potrebe ujednačavanja sudske prakse doneo odluku kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući pravilnost pobijanih rešenja u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema stanju u spisima, pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Zaječaru R4 St 1488/18 od 08.10.2018. godine usvojen je prigovor predlagača, ovde tužilje za ubrzanje postupka, u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru St 2/2010 nad stečajnim dužnikom AD „Borska banka“ Bor u stečaju i naloženo stečajnom sudiji u navedenom predmetu da u roku od četiri meseca preduzme sve radnje bliže opisane u stavu drugom izreke navedenog rešenja a sve u cilju bržeg zaključenja stečajnog postupka.

Nalazeći da je rešenje kojim se prigovor usvaja doneto 08.10.2018. godine, nižestepeni sudovi su zaključili da je rok od četiri meseca za preduzimanje procesnih radnji istekao 08.02.2019. godine i da od tada teče rok za podnošenje tužbe za naknadu štete. Kako je tužba podneta 24.02.2020. godine, po proteku zakonskog roka, nižestepeni sudovi su odbacili tužbu kao neblagovremenu.

Stanovište nižestepenih sudova nije pravilno.

Prema članu 22. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pravo na pravično zadovoljenje ima stranka čiji je prigovor usvojen a koja nije podnela žalbu, stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena (stav 1). Stranka čiji je prigovor usvojen, a koja nije podnela žalbu i stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora stiče pravo na pravično zadovoljenje kada istekne rok u kom je sudija ili javni tužilac bio dužan da preduzme naložene procesne radnje, a stranka čija je žalba usvojena – kada primi rešenje o usvajanju žalbe (stav 2). Po članu 31. stav 1. istog zakona stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje. Članom 11. navedenog zakona propisano je da u rešenju kojim se prigovor usvaja i utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku predsednik suda ukazuje sudiji ili javnom tužiocu na razloge zbog kojih je povređeno pravo stranke i nalaže sudiji procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak (stav 1). Istim rešenjem predsednik suda određuje i rok u kome je sudija dužan da preduzme naložene procesne radnje, a koji ne može biti kraći od 15 dana niti duži od četiri meseca i primeren rok u kome ga sudija izveštava o preduzetim radnjama (stav 2).

Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se pravo na pravično zadovoljenje stiče po isteku roka u kome je sudija bio dužan da preduzme naložene procesne radnje. Imajući u vidu da je rešenjem Privrednog suda u Zaječaru R4 St1 488/18 od 08.10.2018. godine usvojen prigovor predlagača, ovde tužilje i naloženo postupajućem sudiji da u roku od četiri meseca preduzme odgovarajuće radnje u navedenom predmetu, bilo je neophodno, radi ocene blagovremenosti podnete tužbe u ovoj parnici, utvrditi datum kada je rešenje o usvojenom prigovoru dostavljeno postupajućem sudiji, kako bi se utvrdio vremenski protek od četiri meseca u kome je sudija bio dužan da preduzme naložene procesne radnje, i tek po isteku tog datuma oceniti da li je tužba podneta blagovremeno.

U konkretnom slučaju rešenje Privrednog suda u Zaječaru R4 St 1488/18 od 08.10.2018. godine dostavljeno je po pravnosnažnosti postupajućem sudiji 06.12.2018. godine od kada teče rok od četiri meseca za preduzimanje procesnih radnji. Taj rok je istekao 06.04.2019. godine. Zbog toga se rok od godinu dana za podnošenje tužbe radi naknade imovinske štete u ovom slučaju ima računati od 07.04.2019. godine. Imajući u vidu da je tužilac podneo tužbu 24.02.2020. godine, u zakonskom roku, nižestepena rešenja su ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje radi meritornog odlučivanja o tužbenom zahtevu.

Na osnovu člana 416. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić