
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22483/2023
16.05.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Jasmine Stamenković i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Veličković, advokat u ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Svetislav Veličković, advokat u ..., radi utvrđenja ništavosti zaveštanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 13/2023 od 24.05.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 16.05.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 13/2023 od 24.05.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 13/2023 od 24.05.2023. godine.
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 6325/20 od 24.10.2022. godine, stavom prvim, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je na osnovu sopstvenog ulaganja vlasnik 74,18% ... sprata, kako je ova etaža označena u testamentu pokojnog VV od 06.03.2009. godine, a prema nalazu i mišljenju veštaka Dragoljuba Jovanovića od 29.07.2021. godine je ova etaža označena kao prizemlje porodične stambene zgrade koja se sastoji prema nalazu veštaka od suterena, prizemlja i potkrovlja i nalazi se u ... u ulici ... broj ..., kao i da je vlasnik cela dva pomoćna odeljenja u pravcu stepeništa ove porodične stambene zgrade i to jednog označenog u nalazu veštaka kao objekat broj 3 – ostava površine 2,69 kvm, dimenzije 109 h 247 cm, i drugog pomoćnog objekta označenog u nalazu veštaka kao prostorije broj 4 – ostava površine 10,35 kvm dimenzija 289 h 266 cm, koje prostorije se nalaze u pomoćnoj zgradi označenoj kao zgrada br. 2, a sve na kp broj ..., upisanoj u LN broj ... KO ... – ..., i da je tužena dužna da to prizna i dozvoli tužiocu da se uknjiži kao vlasnik u javnim knjigama u roku od 15 dana od dana prijema presude, a da će u suprotnom presuda služiti kao osnov za uknjižbu. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je pismeno zaveštanje pred svedocima koje je sačinjeno 06.03.2009. godine, proglašeno pred Osnovnim sudom u Nišu dana 26.07.2012. godine, u delu trećeg stava testamenta kome je ostavilac sada pokojni VV svojoj ćerki BB ostavio u svojinu stan na ... spratu porodične kuće u ..., u ulici ... broj ... i to za 74,18 % ovog stana, dva cela pomoćna odeljenja u pravcu stepeništa porodične kuće i ½ kućnog placa, a sve na k.p. broj ... upisane u LN broj ... K.O. ..., kao neosnovan. Tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 348.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 13/2023 od 24.05.2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda i odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju pobijajući istu u celosti zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
U odgovoru na reviziju tuženi je osporio navode revidenta, i tražio naknadu troškova postupka po reviziji.
Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23 - dr. zakon) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pobijanom presudom pravnosnažno je odbijen tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da je na osnovu sopstvenog ulaganja postao vlasnik 74,18 % ... sprata kuće, sa podacima bliže označenim u stavu prvom izreke prvostepene presude, kao i da je vlasnik cela dva pomoćna odeljenja porodične stambene zgrade opisana u izreci prvostepene presude, a odbijen je i zahtev da se utvrdi ništavost pismenog zaveštanja sastavljenog pred svedocima dana 06.03.2009. godine u delu trećeg stava kojim je ostavilac sada pokojni VV svojoj ćerki BB ostavio u svojinu iste nepokretnosti, kao neosnovan. Prema razlozima nižestepenih odluka, proizilazi da radovi koje je tužilac izveo na ... spratu kuće ne predstavljaju izgradnju novog objekta, već radove na rekonstrukciji i adaptaciji postojećeg sprata, pa zaključuju da nisu ispunjeni uslovi iz člana 24. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa za sticanja svojine na osnovu izgradnje. Porodična kuća koju je izgradio pokojni VV je posle rekonstrukcije zadržala isti ... sprat koji je postojao i pre toga i stanje vlasništva se samom rekonstrukcijom nije moglo promeniti niti je došlo do stvaranja nove stvari nego je reč o prilagođavanju postojeće nepokretnosti savremenim potrebama stanovanja. Pojedini radovi izvedeni su radi izgradnje potkrovlja. U odnosu na dograđeni deo ... sprata, a koji po svojoj nameni predstavlja kupatilo nižestepeni sudovi su zaključili da se ne radi o posebnoj građevinskoj i finkcionalnoj celini u odnosu na postojeći ... sprat i da za izgradnju istog tužilac nije imao saglasnost za izgradnju te prostorije. Iz iznetih razloga, nižestepeni sudovi zaključuju da nisu ispunjeni uslovi iz člana 21 i 24. stav 1 Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Nadalje, sudovi utvrđuju da u odnosu na dva pomoćna odeljenja nisu pruženi dokazi da je tužilac izgradio predmetne prostorije. Takođe, zaključuju da predmetno zaveštanje od 06.03.2009. godine, predstavlja punovažan pravni posao u smislu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane pobijane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ukazivanje na pogrešnu primenu materijalnog prava nije potkrepljeno dodatnim uslovom za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a koji se tiču neujednačene sudske prakse u istovetnoj činjeničnopravnoj situaciji, potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti potrebe za novim tumačenjem primenjenih materijalnopravnih odredbi Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa i Zakona o nasleđivanju.
Cilj posebne revizije nije da se preispituju pravnosnažne presude shodno pojedinostima konkretnog slučaja, već da se kroz konkretni slučaj reši pitanje od posebnog (šireg) interesa, a koje se može podvesti pod jedan od osnova iz 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Navedeno u ovom postupku nije slučaj. Eventualna pogrešna primena materijalnog prava, sama po sebi ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije. Takođe, revident ne ukazuje na postojanje različitih sudskih odluka ili neujednačenosti sudske prakse povodom postupka u istoj ili sličnim činjeničnopravnim situacijama. Naprotiv, navodima revidenta pobija se činjenično stanje i ocena dokaza, što nije pravno relevatan osnov za izjavljivanje revizije.
Na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23), odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 33. stav 2 istog zakona propisano je ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi.
Kako označena vrednost predmeta spora iznosi 30.000,00 dinara, što predstavlja protivvrednost od 262,62 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (02.11.2012. godine), zaključuje se da revizija nije dozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga je na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao stavu drugom izreke.
Vrhovni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka, jer troškovi nastali povodom odgovora na reviziju ne predstavljaju troškove koji su potrebni radi vođenja parnice u smislu člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković