Rev 2251/10 - izvršenje ugovora, prirodni izvori, vodoprivredna dozvola

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2251/10
22.06.2010. godina
Beograd

U IME NARODA

                        Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Sonje Brkić i Milomira Nikolića, članova veća, u parnici po tužbi tužioca M.B. iz s. R.B., čiji je punomoćnik S.P., advokat iz K., protiv tuženih R.A. i V.A., oboje iz s. R.B., čiji je zajednički punomoćnik M.Đ., advokat iz K., radi izvršenja ugovorne obaveze, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Užicu Gž 1945/08 od 17.09.2009. godine, u sednici veća održanoj 22.06.2010. godine, doneo je

P R E S U D U

                        ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Okružnog suda u Užicu Gž 1945/08 od 17.09.2009. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Opštinskog suda u Kosjeriću P broj 336/07 od 19.06.2008. godine, u stavu prvom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca prema tuženima,  kojim je tražio da se tuženi obavežu da na tužiočevoj parceli kat. br. ... KO R.B., na mestu sadašnje plastične posude – kačice  izgrade betonsko krilo za prihvat vode i kaptažnu građevinu sa dve podeone komore dimenzija svake komore 2m h 1m h 1m (jednakih dimenzija) na takav način da se omogući korišćenje vode sa postojećeg izvora u delovima od po ½ i da se obavežu ukoliko u roku od 30 dana ne ispune prethodno određenu činidbu, uklone njihovu postavljenu plastičnu kačicu sa tužiočeve parcele i prestanu sa korišćenjem vode. U stavu drugom izreke, obavezan je tužilac da tuženima na ime troškova spora plati iznos od 77.900,00 dinara. Presudom Okružnog suda u Užicu Gž 1945/08 od 17.09.2009. godine žalba tužioca odbijena je kao neosnovana i potvrđena navedena presuda  Opštinskog suda u Kosjeriću.

                        Protiv drugostepene presude tužilac je preko punomoćnika blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

                        Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu odredbe člana 399. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04), koja se primenjuje na osnovu člana 55. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 111/09), budući da je revizija protiv navedene  nižestepene odluke izjavljena pre 29.12.2009. godine, pa je našao da revizija tužioca nije osnovana.

                        U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana  361. stav 12. tačka 12. ZPP, budući da nižestepene presude sadrže razloge o svim bitnim činjenicama koji nisu nejasni.

                        Prema utvrđenom činjeničnom stanju na predmetnoj katastarskoj parceli nalazi se prirodna izdan, gde se podzemna voda pojavljuje u obliku površinske, a do prirodne izdani je ukopana PVC posuda kružnog preseka, prečnika 90 cm, u koju se sliva izvorska voda iz neurađene, zasenčene obale. Iz ove posude voda se preliva niz zid označene posude i dalje odlazi nekontrolisano u nizijski deo terena, jer na posudi nije ugrađena prelivna cev, zbog čega je fizički nemoguće izvršiti zahvatanje vode. Navedenu posudu postavio je tuženi koji je zatim na samom dnu ugradio odvodnu cev prečnika 1/2 , preko koje je vodu odveo gravitacionim putem ka svojoj stambenoj zgradi udaljenoj oko 800 m. Na mestu sadašnje PVC posude bila je drvena kačica iz koje je domaćinstvo roditelja tuženih na isti način koristilo vodu počev od 1969. godine. Na postojeći otvor može da bude ugrađena prelivna cev, preko koje je ranije kada je postojala drvena posuda, tužilac zahvatao vodu. Voda je na navedeni način korišćena bez dozvole nadležnog organa, jer nijedna od stranaka nije pribavila saglasnost za kaptiranje predmetnog izvora, te je veštak dao mišljenje u pogledu tehničkih uslova pod kojima bi se mogao izvor ubuduće koristiti u skladu sa zakonom i tehničkim propisima. Prema mišljenju veštaka tužilac je sada onemogućen da zahvata vodu, kao što je to činio pre postavljanja PVC posude, a zbog činjenice da nije postavljena prelivna cev.

                        Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je zahtev tužioca neosnovan, budući da parnične stranke nisu ugovorile predmetnu činidbu, a u cilju odvođenja vode  za domaćinstva obe strane sa predmetnog izvora i to u obimu od po ½ , te da obaveza na činidbu koja je predmet tužbenog zahteva ne može biti predmet ugovaranja parničnih stranaka, te samim tim ni predmet sudskog spora u parničnom postupku.

Odredbom člana 18. tačka 1. Zakona o vodama ("Službeni glasnik RS", br. 46/91, 53/93, 67/93, 48/94, 54/96, 101/2005), propisano je da je vodoprivredna dozvola potrebna za korišćenje i upotrebu voda iz prirodnih i veštačkih vodotoka, jezera i podzemnih voda, dok je odredbom člana 19. stav 1. istog zakona propisano da se vodoprivrednom dozvolom utvrđuje način i uslovi za upotrebu i korišćenje voda i ispuštanje voda. U stavu 2. ove zakonske odredbe propisano je da vodoprivrednu dozvolu izdaje organ, odnosno javno vodoprivredno preduzeće za objekte i radove za koje su izdali vodoprivrednu saglasnost, s tim što se prema stavu 3. ove zakonske odredbe vodoprivredna dozvola izdaje na određeno vreme, a najduže za period od 10 godina.

 Saglasno citiranim zakonskim odredbama parnične stranke su bile dužne da od nadležnog organa pribave vodoprivrednu dozvolu za korišćenje izvorske vode na predmetnoj katastarskoj parceli, a koja se izdaje po pravilima propisanim Zakonom o opštem upravnom postupku. Bez pribavljanja vodoprivredne dozvole, kojom se utvrđuju način za upotrebu i korišćenje voda, parnične stranke nisu mogle ni da koriste predmetni izvor na način kako su ga koristili.

                        Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 405. stav 1. ZPP, bez detaljnog obrazlaganja revizijske odluke u smislu člana 405. stav 2. ZPP, budući da su nižestepeni sudovi pravilno cenili sve činjenice od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, a obrazlaganjem revizijske odluke ne bi se postiglo ni novo tumačenje prava.

Predsednik veća – sudija

                                                                                                 Snežana Andrejević, s.r.