Rev 2254/2023 .1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2254/2023
26.12.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Mihilović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Vasić, advokat iz ..., zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3429/22 od 22.09.2022. godine, u sednici veća održanoj 26.12.2024.  godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3429/22 od 22.09.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 2351/19 od 10.03.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je utvrđeno da ugovor o poklonu nepokretnosti zaključen između VV, kao poklonodavca i tuženog BB, kao poklonoprimca, overen od strane Drugog opštinskog suda u Beogradu 19.01.2007. godine pod I/1-Ov 684/2007, nema pravno dejstvo prema tužiocu u obimu potrebnom za namirenje njegovog potraživanja prema VV u iznosu od 116.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa kamatom po kamatnoj stopi koju propisuje Evropska centralna banka počev od 02.05.2006. do 24.12.2012. godine, a od 25.12.2012. godine do isplate po Zakonu o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, pa je obavezan tuženi da trpi i prizna da tužilac navedeno potraživanje može namiriti prodajom nepokretnosti koja je bila predmet ugovora o poklonu – stana broj .. koji se nalazi na trećem spratu zgrade broj .. u ulici ... u Beogradu, upisan u list nepokretnosti broj .. KO ..., kat. parcela .. . Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.159.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3429/22 od 22.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 2351/19 od 10.03.2022. godine u stavu prvom izreke. Stavom  drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka, sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Beogradu P 2351/19 od 10.03.2022. godine, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.022.250,00 dinara. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) Vrhovni sud je ocenio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. i 2. tač. 7. i 12. ZPP, ali te povrede nisu revizijski razlog iz člana 407. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zaključio ugovor o zajmu 40.255 USD u protivvrednosti od 116.000 evra sa pokojnim VV, ocem tuženog. Zajam je ugovoren sa rokom vraćanja do 01.05.2006. godine i to bez kamate. U slučaju docnje zajmoprimca predviđena je obaveza plaćanja kamate od 15% na mesečnom nivou. O datoj pozajmici sačinjena je priznanica od strane advokata Predraga Pantelića sa datumom 01.02.2016. godine. Tužilac je zaključio i dva ugovora o beskamatnom zajmu sa preduzećem „Erni“ iz Pančeva. Po prvom ugovoru od 31.01.2006. godine ustanovljena je pozajmica od 80.000 evra, a po ugovoru od 01.02.2006. godine od 36.000 evra. Međutim, ugovoreni iznosi pozajmice nikada nisu uplaćeni na račun zajmoprimca. U cilju obezbeđenja ugovorenih pozajmica zaključen je ugovor o jemstvu sa preduzećem „Hern“ iz Beograda, čiji je zastupnik bio VV, koji je dao založnu izjavu za upis zabeležbe prevenstvenog namirenja u korist tužioca za potraživanje u visini od 116.000 evra, po ugovoru o zajmu zaključenim sa preduzećem „Erni“. Navedeno pravo je ustanovljeno na 6/8 dela trosobnog stana u Beogradu u ulici ... broj .. i benzinskoj pumpi u ... . Upis je izvršen u odnosu na stan u listu nepokretnosti broj .. KO ... . VV je 19.05.2006. godine zaključio i ugovor o poklonu sa svojim sinom BB. Na osnovu ovog ugovora, overenog pred Drugim osnovnim sudom u Beogradu 19.01.2007. godine BB, sada tuženom, prenet je u svojinu sedmosobni stan broj .., na trećem spratu u zgradi ... broj .. u Beogradu, na kp. br. .. KO ... upisan u listu nepokretnosti broj .. .

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su zaključili da su u ovoj pravnoj stvari ispunjeni svi zakonom propisani uslovi za uspešno pobijanje spornog ugovora o poklonu koji je zaključen između VV i njegovog sina, sada tuženog BB, jer je učinjenim besplatnim raspolaganjem VV, kao dužnik, doveo sebe u insolventno stanje tako da nije u mogućnosti da ispuni obavezu vraćanja zajma poveriocu i zbog čega je tužbeni zahtev tužioca osnovan.

Vrhovni sud je stanovišta da su pravilno nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, odredbu člana 280. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima kojim je propisano da je svaki poverilac čije je potraživanje dospelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je preduzeta na štetu poverioca, kao i odredbu stava 2. istog člana, kojim je propisano da se smatra da je pravna radnja preduzeta na štetu poverioca ako usled njegovog izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje poveriočevog potraživanja. Pri tome su nižestepeni sudovi bili na pravilnom stanovištu da je teret dokazivanja činjenice da dužnik nema druge imovine iz koje bi poverilac – tužilac mogao naplatiti svoje potraživanje, na strani tuženog, jer je to u njegovom interesu. Dužnik je učinjenim poklonom sinu, onemogućio tužioca da naplati svoje dospelo novčano potraživanje, tako da je navedeni ugovor zaključen na štetu tužioca, zbog čega je osnovan tužbeni zahtev tužioca da se tuženi obaveže da dozvoli da tužilac svoje potraživanje naplati iz nepokretnosti – stana koji je predmet zaključenog ugovora o poklonu, overenog pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu 19.01.2007. godine pod I/1 Ov 684/2007. Zato Vrhovni sud nalazi da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjeni svi zakonski uslovi za pobijanje dužnikove pravne radnje (dospelost potraživanja, visina potraživanja, raspolaganje dužnika ugovorom o poklonu u korist sina kao srodnika u pravoj liniji čime je dužnik doveden u situaciju da nema dovoljno sredstava za naplatu tužiočevog potraživanja), a tužba je podneta u roku od tri godine od overe besteretnog ugovora u smislu člana 285. stav 1. ZOO, pa su neosnovani navodi revizije da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Navodima revizije da se u spisima predmeta nalazi priznanica od 01.02.2006. godine, u kojoj se navodi da VV potvrđuje da je dana 01.02.2006. godine od tužioca, kao zajmoprimca primio ukupan iznos od 116.000 evra, koji iznos je dužan da vrati najkasnije do 01.05.2006. godine i da se iz sadržine ove priznanice jedino može jasno zaključiti da je nastala kao posledica ugovora o beskamatnoj pozajmici i da je VV njome samo potvrdio da je on fizički, kritičnom prilikom, kao vlasnik preduzeća „Erni“ d.o.o. Pančevo, preuzeo novčani iznos, jer je to od njega tužilac tražio, ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski razlog iz odredbe člana 407. stav 2. ZPP.

Ni ostalim navodima u reviziji, koje je ovaj sud takođe cenio, ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane odluke, zbog čega posebno nisu ni obrazlagani.

Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković