Rev 22566/2024 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22566/2024
27.11.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Dragane Mirosavljević, Dobrile Strajina i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branimir Marković, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Elektromreža Srbije“ Beograd, čiji su punomoćnici mr Srboljub Stefanović, Srđan Ž. Arsić, Jelena Zaov Mitrović i Katarina G. Ćosić, advokati iz ..., radi isplate naknade za zakonsku službenost, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2619/24 od 25.06.2024. godine, u sednici održanoj 27.11.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2619/24 od 25.06.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2619/24 od 25.06.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 9704/19 od 26.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužioca u delu kojim je tražio da se utvrdi postojanje prava stvarne službenosti prelaska dalekovoda jačine 400 kv br. ..., pravac TS Leskovac 2 – TS Vranje 4, koji je u vlasništvu tuženog na poslužnom dobru koje je u svojini tužioca, nepokretnost k.p.br. ... upisane u LN br. ... KO ..., a u korist tuženog kao vlasnika poslužnog dobra u površini od 584 m2, u merama i granicama navedenim u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je tuženi obavezan da mu na ime naknade za konstituisanu stvarnu službenost na k.p. br. ... upisane u LN br. ... KO ..., isplati 13.724,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 99.409,00 dinara, a ako ne isplati u datom roku, obavezan je da na dosuđeni iznos troškova plati zakonsku zateznu kamatu počev od izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, višak tužbenog zahteva tužioca kojim je tražio zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka od dana donošenja presude pa do izvršnosti, odbijen je.

Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž 2619/24 od 25.06.2024. godine, odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Leskovcu P 9704/19 od 26.02.2024. godine, u stavu drugom i trećem izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se ramotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada tužiocu na ime uspostavljene zakonske stvarne službenosti prelaska dalekovoda preko parcele koja je u njegovom vlasništvu. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužioca usvojen ne odstupa od pravnog stava usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 23.01.2017. godine o pravnoj prirodi naknade zbog prolaska kabla električne energije vazdušnim putem i pitanja zastarelosti ove naknade. Revizijom tuženog ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pri oceni prigovora zastarelosti potraživanja, što je bez uticaja na odlučivanje o posebnoj reviziji imajući u vidu da se zastarelost potraživanja ceni u zavisnosti od utvrđene činjenice docnje dužnika, što znači da se radi o činjeničnom pitanju. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje posebne revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revident uz reviziiju nije dostavio drugačije odluke sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu, u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tuženog primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade na ime zakonske stvarne službenosti tužilac je podneo 20.12.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 13.724,00 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković