Rev 2259/2021 3.19.1.25.1.3; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2259/2021
18.11.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić, Gordane Džakula i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Negosav Gačić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2837/20 do 21.01.2021. godine, u sednici veća održanoj 18.11.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2837/20 od 21.01.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2837/20 od 21.01.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu P 1254/18 od 07.10.2020. godine utvrđeno je da je tužilja po osnovu održaja vlasnik sa 1/1 jednog dvosobnog stana, površine 55,37m2, stan br. ..., na drugom spratu, koji se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi br. ..., postojećoj na kp.br. ... u ... ul. ..., upisanoj u ln.br. ... KO ... što je tužena dužna da prizna i dozvoli da se tužilja na osnovu te presude uknjiži kao vlasnik nepokretnosti (stav 1. izreke). Obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 64.800,00 dinara (stav 2. izreke). Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka (stav 3. izreke).

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2837/20 od 21.01.2021. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Šapcu P 1254/18 od 07.10.2020. godine (stav 1. izreke drugostepene presude). Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (stav 2. izreke drugostepene presude).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, ukazujući na razloge za primenu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20).

Prema navedenoj odredbi zakona, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za novim tumačenjem prava, niti za ujednačavanjem sudske prakse, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje je dao drugostepeni sud. Pravnosnažnom drugostepenom presudom je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilja po osnovu pravnog posla – ugovora o kuporodaji stekla pravo svojine na stanu koji je predmet spora. Drugostepeni sud je ocenio da je pravni prethodnik tužilje odnosno prvi sticalac stekao pravo svojine na stanu po osnovu ugovora o otkupu koji je zaključio sa tuženim i da su posle otkupa stana, svi prehodni vlasnici sticali pravo svojine po osnovu pravnih poslova koji su osnov za pribavljanje prava svojine, te da je i tužilja stekla pravo svojine po osnovu punovažnog ugovora o kupoprodaji. Obrazloženje pobijane drugostepene presude za odluku o usvajanju tužbenog zahteva je u skladu sa sudskom praksom i vladajućim pravnim shvatanjem. Naime, s obzirom da se radi o sporu po tužbi za utvrđenje prava svojine, u kome je utvrđen pravni osnov sticanja prava svojine kako tužilje, tako i njenih pravnih prethodnika, to zbog prirode pravnog odnosa, tužilja i njeni pravni prethodnici, nisu nužni jedinstveni suparničari, tako da nisu morali da budu obuhvaćeni jednom tužbom i ne postoji potreba za novim ni ujednačenim tumačenjem prava.

Iz navedenih razloga na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja svojine podneta je 06.07.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.

Kako je vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić