Rev 22848/2023 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 22848/2023
21.12.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Kralj, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Goran Rodić, advokat iz ..., radi redukcije poklona zbog povrede nužnog dela, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 985/23 od 21.04.2023. godine, u sednici održanoj dana 21.12.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 985/23 od 21.04.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 985/23 od 21.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 985/23 od 21.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 9743/22 od 26.12.2022. godine, kojom je odbijen primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da mu je ugovorom o poklonu overenim pred Opštinskim sudom u Novom Sadu, Odeljenje suda u Žablju Ov broj .../... od 24.09.2004. godine, kojim je ostavilja VV, biv. iz .., sa svojim suprugom sada pok. GG, kao poklonodavcem, raspolagala nepokretnom imovinom bliže označenom u stavu prvom izreke prvostepene presude, u korist tuženog, kao poklonoprimcem, povređeno pravo na nužni deo, te da mu tuženi na ime protivvrednosti nužnog dela isplati izos od 612.500,00 dinara, odbijen eventualni tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je mu je navedenim ugovorom o poklonu povređeno pravo na nužni deo, te da se izvrši redukcija poklona i utvrdi pravo svojine tužioca na osnovu prava na nužni deo, kao stvarnog prava, sa udelom od 1/8 na predmetnim nepokretnostima sa pravom uknjižbe u javnom registru nepokretnosti i tužilac obavezan da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 140.712,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavilo reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011...10/23, u daljem tekstu: ZPP).

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.

Ceneći razloge tužioca za odlučivanje o reviziji kao posebnoj, Vrhovni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni navedeni uslovi iz citirane zakonske odredbe da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao posebnoj.

U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o primarnom tužbenom zahtevu tužioca za isplatu protivvrednosti nužnog dela i eventualnom tužbenom zahtevu za redukciju poklona i utvrđenju prava svojine na nepokretnostima po osnovu prava na nužni deo, tako što su isti odbijeni sa pozivom na odredbe člana 39, 40, 42, 43, 44, 46, 48, 51. i 66. Zakona o nasleđivanju, u činjenično-pravnoj situaciji da upoređivanjem vrednosti poklona koje je ostavilja učinila tužiocu i raspoloživog naslednog dela koji mu pripada iza ostavilje, proizlazi da je tužilac namiren u svom nužnom naslednom delu, te da nema osnova za redukcijom poklona koji je ostavilja učinila tuženom, jer u preostaloj zaostavštini ima dovoljno sredstava da tužilac dobije odgovarajuću vrednost, koja u zbiru sa već učinjenim poklonom, premašuje vrednost njegovog nužnog dela.

Imajući u vidu razloge na kojima su zasnovane nižestepene presude, kao i navode iznete u reviziji kojom se ne konkretizuje pravno pitanje za razmatranje primenom instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, koja je rezervisana isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji tužioca primenom člana 404. stav 1. ZPP. Utvrđeno činjenično stanje ne može se osporavati u postupku po reviziji, ni kada je redovna revizija dozvoljena (član 407. stav 2. ZPP). To svakako ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem dodatnih zakonskih uslova koji se odnose isključivo na primenu materijalnog prava. Pre svega, kod povrede nužnog dela potrebno je da tužilac dokaže da je vrednost ostaviočevih zaveštajnih raspolaganja i poklona učinjenih nužnom nasledniku ili licu umesto koga ovaj dolazi na nasleđe manja od vrednosti naslednikovog nužnog dela, što u konkretnom tužilac nije učinio. Osim toga, revident nije priložio drugačiju pravnosnažnu odluku apelacionog ili revizijskog suda u istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji, u odnosu na koju je pobijanom presudom odstupljeno od sudske prakse u pogledu predmetnog instituta. Zbog navedenog, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je ocenio da je revizija tužioca nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi povrede nužnog dela podneta je 25.01.2019. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi iznosi 612.500,00 dinara.

Imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost pobijanog dela predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić