Rev 2313/2022 naknada za eksproprisanje nepokretnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2313/2022
27.04.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Veljko Milosavljević, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Kragujevca, koga zastupa Gradski pravobranilac Grada Kragujevca, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1914/21 od 06.10.2021. godine, u sednici veća održanoj 27.04.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1914/21 od 06.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1914/21 od 06.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužilaca i potvrđena presuda Višeg suda u Kragujevcu P 143/20 od 29.04.2021. godine, u stavovima drugom i trećem izreke, kojima je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocima solidarno, na ime naknade za eksproprisanu, a neisplaćenu nepokretnost, označenu kao zgrada od 130 m2 u rešenju Eksproprijacione komisije za Grad Kragujevac br. ... od 23.06.1947. godine, u delu od kp. br. ..., upisane u LN br. ... KO ... u merama i granicama bliže označenim u stavu drugom izreke prvostepene presude koje je porušeni građevinski objekat zauzimao, isplati ukupan iznos od 11.050.026,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate i obavezani tužioci da tuženom solidarno na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 330.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbačena je kao nedozvoljena žalba tužilaca izjavljena protiv rešenja sadržanog u stavu prvom izreke prvostepene presude, kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj parnici istaknut od strane tuženog.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….18/2020), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužilaca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su pravni sledbenici pok. GG iza smrti DD, biv. iz ..., unuka pok. GG po sinu ĐĐ. Rešenjem Eksproprijacione komisije GNO Kragujevac od 23.06.1947. godine izvršena je eksproprijacija zemljišta ranijeg vlasnika, sada pok. GG, biv.iz ... i to dela parcele br. ..., ukupne površine 358 m2, od čega pod zgradom 130 m2, koja se nalazila u zl. ... br. ..., u korist GNO ..., za presecanje neprosečenog dela ... ulice u ..., u cilju izvršenja regulacionog plana Grada Kragujevca. Pravnosnažnim rešenjem Eksproprijacione komisije od 02.08.1947. godine, određena je naknada za celokupnu površinu eksproprisane nepokretnosti u ukupnom iznosu od tadašnjih 73.600,00 dinara i obavezan korisnik eksproprijacije da ranijem vlasniku, odnosno njegovim naslednicima isplati utvrđeni iznos naknade. Nakon izuzimanja je porušen objekat od 130 m2, koji je bio predmet eksproprijacije.

Iz nalaza i mišljenja veštaka geodetske struke utvrđena je identifikacija parcela starog premera i položaja stambenog objekta od 130m2, da je objekat zauzimao kp.br. ..., .../..., .../..., .../... i ... KO ... ..., mere i granice predmetnih nepokretnosti, a iz nalaza veštaka građevinske struke je na osnovu procene Poreske uprave utvrđena tržišna vrednost građevinskog objekta i gradskog građevinskog zemljišta i da ona iznosi za parcele 3.250.000,00 dinara, a za porušeni objekat 7.800.026,00 dinara, ukupno 11.050.026,00 dinara.

Tužioci su 01.04.2013. godine podneli zahtev Agenciji za restituciju za vraćanje oduzete imovine (između ostalog poslovne zgrade sa pripadajućim zemljištem na kp. br. ... KO ..., po starom premeru) odnosno obeštećenje, koji je usled odustanka tužilaca od zahteva obustavljen zaključcima Agencije od 14.10.2013. godine i od 07.08.2019. godine.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz odredbi Zakona o eksproprijaciji, važećeg u vreme donošenja rešenja o eksproprijaciji i određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost i ocenili da tužbeni zahtev nije osnovan.

Neosnovano se navodima revizije osporava pravilna primena materijalnog prava.

Odredbom člana 17. Osnovnog zakona o eksproprijaciji („Službeni list FNRJ“, br. 28/47), važećeg u vreme donošenja rešenja o eksproprijaciji zemljišta ranijeg vlasnika i rešenja kojim je određena naknada za eksproprisane nepokretnosti, propisano je da postupak eksproprijacije sprovode sreske odnosno gradske eksproprijacione komisije na osnovu propisa ovog zakona i akta o eksproprijaciji. Članom 29. istog zakona propisano je da po završenoj usmenoj raspravi komisija donosi rešenje o eksproprijaciji odnosno o privremenom uzimanju na korišćenje imovine, posebno za svakog sopstvenika, da rešenje komisije sadrži naročito u čiju korist je izvršena eksproprijacija, tačno određivanje predmeta eksproprijacije, tačan iznos naknade, određivanje da li će se naknada dati u novcu, državnim obveznicama ili u davanju u zamenu druge određene nepokretnosti. Članom 32. istog zakona propisano je da će odmah po pravosnažnosti rešenja o eksproprijaciji komisija izdati nalog državnom organu odnosno zadruzi ili organizaciji, za čije je potrebe izvršena eksproprijacija da postupi prema tom rešenju u pogledu naknade ranijem sopstveniku eksproprisane imovine.

Zakonom o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine („Službeni glasnik RS“, broj 45/2005) uređen je postupak prijavljivanja i evidentiranja imovine koja je na teritoriji Republike Srbije oduzeta bez naknade tržišne vrednosti ili pravične naknade primenom propisa, između ostalog o eksproprijaciji, posle 09.03.1945. godine. Članom 9. navedenog zakona je propisano da će se pravni osnov i prava u pogledu vraćanja imovine ili obeštećenje po osnovu oduzete imovine, kao i postupak po zahtevu za ostvarivanje prava na povraćaj oduzete imovine ili obeštećenje za tu imovinu urediti posebnim zakonom. To je i učinjeno donošenjem Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju („Službeni glasnik RS“, broj 72/2011). Ovim Zakonom je propisan način i postupak vraćanja oduzete imovine i vrste obeštećenja, između ostalog za imovinu oduzetu primenom Osnovnog zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik FNRJ“, broj 28/47) i Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik FNRJ“, broj 12/57 i 53/62 i „Službeni list SFRJ“, broj 13/65, 5/68. 7/68 i 11/68). Po članu 2. tačka 29) Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, pravu na vraćanje odnosno obeštećenje podleže imovina oduzeta na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su se primenjivali do 15. februara 1968. godine, ako bivšem vlasniku nije ustupljena druga nepokretnost u svojinu, stanarsko pravo ili drugi oblik najšire pravne vlasti ( član 6. stav 2. navedenog Zakona).

U konkretnom slučaju, pravni prethodnik tužilaca je lišen svojine na predmetnoj nepokretnosti uz određenu naknadu, a na osnovu odluka nadležnog organa donetih u postupku u kom je postojala pravna zaštita. Nakon što je doneto pravnosnažno rešenje o određivanju naknade za eksproprisanu imovinu, raniji vlasnik je izgubio pravo svojine na eksproprisanom zemljištu, vlasnik je postao korisnik eksproprijacije, pa raniji vlasnik odnosno njegovi sledbenici ne mogu iznova da zahtevaju po novim tržišnim uslovima utvrđivanje visine naknade za eksproprisano zemljište. Pravnosnažno rešenje o određivanju naknade za eksproprisane nepokretnosti predstavlja izvršnu ispravu na osnovu koje su raniji vlasnik i njegovi sledbenici mogli da u zakonom propisanom roku zahtevaju njegovo izvršenje, odnosno isplatu utvrđene nakande. Odlučujuća činjenica za odluku o postavljenom tužbenom zahtevu je, dakle, da li je doneto pravnosnažo rešenje o eksproprijaciji i rešenje o naknadi za eksproprisanu nepokretnost, a ne da li je utvrđena naknada i isplaćena, kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi.

I u situaciji da nije doneto pravnosnažno rešenje o utvrđivanju nakande za eksproprisanu nepokretnost, što nije situacija u konkretnom slučaju, u cilju otklanjanja povrede subjektivnog imovinskog prava, važećim Zakonom o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju propisan je postupak i način ostvarenja povređenog prava, između ostalog putem prava na obeštećenje u vidu novčane naknade, pa ni u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, nema uslova da se novčana naknada odredi i na istu obaveže korisnik eksproprijacije u sudskom postupku.

Navodima revizije tužioci ponavljaju navode istaknute u žalbi. Drugostepeni sud je ocenio sve žalbene navode koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi i za svoju odluku je dao jasne i obrazložene razloge. Njima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić