
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 23279/2024
12.12.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Manasijević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ... i tuženog- protivtužioca VV iz ..., koga zastupa punomoćnik Ivica Kostić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog VV iz ... izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 435/24 od 04.07.2024. godine, u sednici održanoj 12.12.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog VV izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 435/24 od 04.07.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog VV izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 435/24 od 04.07.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P 2579/20 od 28.11.2023. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je potraživanje tužioca AA prema tuženom VV u iznosu od 53.556,67 dinara na ime regresnog duga, sa zateznom kamatom od 11.12.2020. godine do isplate, dok je zahtev za isplatu zatezne kamate za period od 01.08.2019. godine do 11.12.2020. godine odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, utvrđeno je potraživanje tuženog VV prema tužiocu AA u iznosu od 10.412,00 dinara na ime regresnog duga sa zateznom kamatom od 11.12.2020. godine do isplate. Stavom trećim izreke, izvršen je preboj potraživanja tužioca AA sa potraživanjem tuženog VV za iznos od 10.412,00 dinara sa zateznom kamatom od 11.12.2020. godine do 28.11.2023. godine, kao dana presuđenja. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi VV iz ... da tužiocu AA na ime regresnog duga isplati 43.144,67 dinara sa zateznom kamatom od 11.12.2020. godine do isplate, dok je zahtev za isplatu zatezne kamate za period od 01.08.2019. godine do 11.12.2020. godine odbijen kao neosnovan. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi BB da tužiocu AA na ime regresnog duga isplati iznos od 53.556,67 dinara sa zateznom kamatom od 11.12.2020. godine do isplate, dok je zahtev za isplatu zatezne kamate za period od 01.08.2019. godine do 11.12.2020. godine odbijen kao neosnovan. Stavom šestim izreke, obavezani su tuženi BB i tuženi VV da tužiocu AA solidarno isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 162.536,00 dinara, pri čemu na iznos troškova na ime zastupanja od 144.000,00 dinara teče zatezna kamata od izvršnosti presude do isplate.
Rešenjem Višeg suda u Vranju Gž 435/24 od 04.07.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog VV iz ..., a prvostepena presuda u odnosu na ovog tuženog, u stavu šestom izreke u delu odluke o troškovima parničnog postupka potvrđena. Odbijen je zahtev tuženog VV iz ... za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu, tuženi VV je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pobijanim pravnosnažnim rešenjem potvrđeno je prvostepeno rešenje o troškovima postupka kojim su tuženi solidarno obavezani da tužiocu isplate troškove parničnog postupka. O ovom pravu tužioca i visini tražene naknade drugostepeni sud je odlučio primenom odgovarajućih odredaba procesnog prava koje se primenjuju prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, s obzirom na uspeh tužioca u sporu, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a i primenom stava 2. istog člana, revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije, propisanom članom 403. stav 3. ZPP.
Kada je za izjavljivanje revizije merodovna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepene odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini glavno potraživanje, to je revizija nedozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
