Protiv pravnosnažne drugostepene presude, u odnosu na odbijajući deo odluke o izdržavanju mal. deteta, tuženi su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14, 87/18) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge povrede postupka koje mogu biti revizijski razlog u smislu člana 407. istog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, mal. VV, rođen ...2018. godine, je zajedničko mal. dete stranaka, koji od rođenja živi sa majkom – tuženom u ovoj parnici, koja samostalno vrši roditeljsko pravo. Tužena je nezaposlena i nalazi se na evidenciji lica koje traži zaposlenje, živi u porodičnoj kući svojih roditelja koji je izdržavaju. Tužilac živi sam u stanu koji je u njegovom vlasništvu, zaposlen je u ... sa sedištem u ..., njegova mesečna primanja iznose 30.000,00 dinara, a nema obavezu izdržavanja drugih lica. U vreme donošenja prvostepene presude kada je mal. VV imao jednu godinu i devet meseci, njegove ukupne potrebe za izdržavanjem su iznosile 12.000,00 dinara.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su utvrdili visinu doprinosa tužiocu izdržavanju mal. VV sa iznosom od 7.500,00 dinara mesečno, imajući u vidu njegovu finansijsku situaciju, da nema obavezu izdržavanja drugih lica i roditeljsku dužnost majke, kao takođe odgovornog roditelja za izdržavanje mal. deteta.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je pobijanom presudom utvrđena visina obaveze tužioca da doprinosi izdržavanju mal. VV na način kako je to određeno izrekom pobijane presude.

Prema odredbi člana 67. Porodičnog zakona (''Službeni glasnik RS'' br. 18/05), pravo je ali i dužnost roditelja da se staraju o deci, dok prema članu 75. i 160. stav 1. istog zakona, dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja. Visina izdržavanja određuje se prema potrebama deteta, kao poverioca izdržavanja, kako to propisuje član 160. stav 2. istog zakona, dok mogućnost roditelja, kao dužnika izdržavanja, zavisi od njihovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njihovih ličnih potreba, ali i obaveze izdržavanja drugih lica i drugih okolnosti od značaja za izdržavanje, kako je propisano članom 160. stav 3. istog zakona.

Imajući u vidu utvrđene potrebe mal. deteta, kao i imovinske prilike njegovih roditelja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak iz pobijane presude da je tužilac u mogućnosti da doprinosi izdržavanju mal. deteta sa utvrđenim mesečnim iznosima, bez opasnosti po sopstvenu egzistenciju. Činjenice da majka mal. deteta – tužena trenutno nije zaposlena i živi kod roditelja, a tužilac je zaposlen, vlasnik je stana u kome živi, su bile od uticaja na visinu njihovih obaveza da doprinose izdržavanju mal. deteta, što je u skladu sa navedenim odredbama Porodičnog zakona, koje obavezuju sud da prilikom donošenja odluke o izdržavanju mal. deteta, vodi računa pre svega o interesima deteta, dok se obaveza roditelja kao dužnika izdržavanja zasniva na kriterijumu odgovornog roditelja. Na ovaj način maloletnom detetu se obezbeđuje suma neophodna za zadovoljenje njegovih egzistencijalnih i drugih životnih potreba zavisno od uzrasta deteta.

Suprotno navodima revizije, nižestepeni sudovi su pravilno ocenili standard života koji ima tužilac, a koji je u obavezi da isti omogući i svom mal. detetu od prihoda koje ostvaruje, imajući u vidu i mogućnost sticanja prihoda, između ostalog i od imovine koju poseduje. Kada se odlučuje o zaštiti prava mal. deteta, najbolji interes deteta ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a elementi procene u konkretnom slučaju deteta od jedne godine i devet meseci, mogu biti okolnosti koje se tiču navika i vaspitanja roditelja u vezi ishrane, odevanja, stanovanja, zdravstvene brige. U konkretnom slučaju, dosuđenim iznosom izdržavanja obezbeđuje se, za sada, zadovoljenje životnih potreba deteta i predstavlja dovoljan iznos za zadovoljenje redovnih potreba dece tog uzrasta, s obzirom na životni standard roditelja kao dužnika izdržavanja. Takođe, suprotno navodima revizije, nižestepeni sudovi su pravilno imali u vidu i da je zakonska zastupnica mal. deteta, tužena u ovoj parnici, u obavezi da obezbedi preostali iznos sredstava koja su neophodna za izdržavanje mal. deteta, te da se majci kao doprinos izdržavanja uračunava i svakodnevna briga i rad u podizanju i vaspitanju mal. deteta koje joj je povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić