Rev 2387/2019 dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2387/2019
27.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Božidara Vujičića i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... čiji je punomoćnik Marko Mitić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje RS, Filijala Niš, čiji je punomoćnik Ljiljana Conić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 3133/18 od 10.01.2019. godine, na sednici održanoj 27.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 3133/18 od 10.01.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 3133/18 od 10.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 10394/17 od 30.05.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tužena je obavezana da u korist tužioca uplati doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje nadležnim fondovima po stopama važećim na dan uplate, za jul, avgust i septembar 2012. godine u mesečnim iznosima navedenim izrekom. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 3133/18 od 10.01.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o isplati na ime naknade štete zbog manje uplaćenih doprinosa za PIO i zdravstveno osiguranje. O pravu tužioca i visini tražene naknade, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa izmenjenim stavom Vrhovnog kasacionog suda o nadležnosti suda da u parničnom postupku odlučuje o zahtevu lica koje je korisnik naknade za vreme privremene nezaposlenosti da Nacionalna služba za zapošljavanje uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje odgovarajućim organizacijama za obavezno socijalno osiguranje, bez obzira na to da li je takav zahtev jedini predmet spora, usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 12.03.2019. godine, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.

Tužba u ovoj parnici, podneta je 22.12.2017. godine. Vrednost predmeta spora navedena u uvodu prvostepene presude je iznos od 5.000,00 dinara.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi 3.000 evra, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužene nedozvoljena, primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić