Rev 2428/2019 3.1.3.13.1; ugovor o doživotnom izdržavanju

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2428/2019
04.06.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA kao pravnog sledbenika pok. BB iz ..., čiji je punomoćnik Svetlana Amidžić Nađ, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Ankica Miškov, advokat iz ..., radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4588/18 od 15.01.2019. godine, u sednici održanoj 04.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4588/18 od 15.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Somboru P 6/17 od 25.04.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog dana 23.04.2014. godine, između sada pok. BB iz ... kao primaoca izdržavanja i tuženog VV iz ... kao davaoca izdržavanja overenog pred Osnovnim sudom u Somboru 23.05.2014. godine pod posl. br. ... .../... kao i zahtev tužioca za naknadu troškova spora. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 288.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 4588/18 od 15.01.2019. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni povreda postupka iz člana 374. stav 1. ZPP na koju se u reviziji neosnovano ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su sinovi pok. BB (iz dva braka), koji je 2007. godine preboleo dva moždana udara, od kojih se uspešno oporavio, a nakon razvoda braka sa majkom tuženog, zaključio je predmetni ugovor, kao primalac izdržavanja sa svojim sinom iz drugog braka VV, kao davaocem izdržavanja, overen pred Osnovnim sudom u Somboru u predmetu R3 1000/14 od 23.05.2014. godine. Tuženi je kao davalac izdržavanja preuzeo obavezu da doživotno brine o pok. BB, (pravnom prethodniku tužioca), tako što će mu osim izdržavanja, obezbeđivati svakodnevne redovne obroke, voditi računa o održavanju uredne lične higijene i urednosti životnog prostora, da se stara o nabavci ogreva i grejanju životnog prostora, da mu pruži negu i dvorbu po potrebi za slučaj bolesti lično ili putem druge osobe uz saglasnost primaoca izdržavanja a za slučaj smrti da ga sahrani u skladu sa mesnim običajima. Pok. BB se obavezao da kao korisnik penzije učestvuje u svom izdržavanju, a da kao primalac izdržavanja pravo svojine, državine i korišćenja na nepokretnoj imovini koja je upisana u list nepokretnosti broj ... KO ... i list nepokretnosti broj ... KO ..., vlasništvo nad običnim akcijama ... AD ... (bliže opisanim u spornom ugovoru) pređe nakon njegove smrti na davaoca izdržavanja. Veštačenjem je utvrđeno da je sada pok. BB u momentu zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju bio poslovno sposoban i sposoban da odlučuje o svojim pravima i obavezama. U aprilu 2015. godine, BB je doživeo još jedan moždani udar, nakon čega je rešenjem od 17.09.2015. godine, potpuno lišen poslovne sposobnosti. Rešenjem Centra za socijalni rad Grada Sombora od 27.11.2015. godine, postavljen mu je privremeni staratelj GG, a rešenjem Centra od 23.12.2015. godine ovo lice je razrešeno te dužnosti i za staratelja mu je postavljen sin iz prvog braka AA iz ... (pravni sledbenik). Tuženi VV od rođenja je živeo u domaćinstvu sa ocem i adekvatno se brinuo o njemu, nabavljao lekove, vodio ga kod lekara, u čemu su mu pomagali dugogodišnja devojka DD i majka ĐĐ, koje su kuvale i svakodnevno se starale o njemu i tako mu pružali potrebnu brigu i pažnju. Soba u kojoj se nalazio je bila uredna i čista i provetrena, otac je bio redovno okupan, primenjivana je antidekubitalna nega i zaštita, a u zimskom periodu su prostorije zagrejane, pa radnici Centra za socijalni rad i kućne nege koji su vršili nenajavljene posete radi provere i opservacije životnih i higijenskih i zdravstvenih uslova i potreba sada pok. BB, nisu imali primedbi na izvršenje obaveza od strane tuženog. Zajednički su kupovali hranu i odeću i plaćali komunalije, jer su funkcionisali kao jedna porodica. Tužilac je zakonski naslednik - sin pok. BB, koji je preminuo tokom žalbenog postupka u ovoj parnici.

Poalazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev tužioca. Odluka je zasnovana na pravilnom shvatanju da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju.

Članom 194. Zakona o nasleđivanju („Službeni glasnik RS“, broj 46/95, 101/03,36/15), propisano je da se ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje primalac izdržavanja da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga kao naknadu za to izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga posle smrti sahrani. Ako šta drugo nije ugovoreno obaveza izdržavanja naročito obuhvata obezbeđivanje stanovanja, hrane, odeće, obuće i odgovarajuću negu u bolesti i starosti, troškove lečenja i davanja za svakodnevne uobičajene potrebe.

Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je navedeni ugovor o doživotnom izdržavanju u svemu zaključen u skladu sa članom 194. Zakona o nasleđivanju, da su ugovorne strane imale ozbiljnu volju i nameru da zaključe ugovor o doživotnom izdržavanju. Nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora propisani odredbom člana 124. ZOO jer je tuženi zaključeni ugovor o doživotnom izdržavanju izvršavao u potpunosti (na način kako je to predviđeno odredbom člana 1. ugovora). Brinuo se o primaocu izdržavanja sa kojim je živeo u zajedničkom domaćinstvu, svakodnevno se uz pomoć majke i devojke starao o njemu, pružajući mu potrebnu negu i pažnju, zajednički su kupovali hranu i plaćali komunalije.

Suprotno navodima revizije, osporenim ugovorom o doživotnom izdržavanju ugovorne strane su jasno definisale obaveze tuženog kao davaoca izdržavanja, a tuženi je svoje obaveze prema ocu kao primaocu izdržavanja savesno i redovno ispunjavao, posebno jer su ugovornici imali zajednicu života, a činjenicu da su životni uslovi primaoca izdržavanja adekvatno zadovoljeni te da se tuženi angažovao po tom pitanju sud je utvrdio pravilno iz iskaza svedoka i pismenih dokaza u spisima. Na utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo kada je ocenio da postavljeni zahtev nije osnovan.

Ugovor o doživotnom izdržavanju se zaključuje s`obzirom na ličnost ugovornika što je posebno izraženo u slučaju kada obaveza davaoca izdržavanja ne podrazumeva novčano davanje već lično angažovanje (briga) o primaocu izdržavanja, a što je bila obaveza tuženog i po predmetnom ugovoru (obezbeđivanje tužiocu hrane, odgovarajuće nege u bolesti i starosti, održavanje uredne lične higijene i urednog životnog prostora , nabavku ogreva i drugo). Za takav ugovor znatno više nego za ugovore druge vrste presudno je da postoji poverenje ugovornih strana jedna prema drugoj, a posebno poverenje u drugu stranu one strane koja je slabija i ranjivija (primalac izdržavanja - pok. BB u konkretnom slučaju) zbog smanjenih životnih sposobnosti svake vrste i narušenog zdravlja u poznom životnom dobu presudno je da je slabija ugovorna strana uverena da druga strana mari za njenu dobrobit, da je ne shvata kao prostu obavezu i posao već da je posmatra kao biće u nevolji kome su pažnja i staranje neophodni i da bude sigurna da će joj se druga strana naći onda kada joj je to potrebno. U tom smislu i činjenice koje među strankama nisu bile sporne da je poverenje postojalo među strankama, da je postojala komunikacija (shodno čemu se takav ugovor i izvršavao) i uopšte uzevši sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja govore u prilog da njihovi međusobni odnosi nisu bili narušeni do te mere da pravni prethodnik tužioca pok. BB više nije želeo da se tuženi brine o njemu. Sledom navedenog, pravilno su cenili nižestepeni sudovi da se međusobni odnosi ugovornih strana nisu poremetili u meri da su postali nepodnošiljivi i pravilno su cenili da tužilac nema pravo na raskid ugovora o doživotnom izdržavanju saglasno odredbi člana 201. stav 1. Zakona o nasleđivanju - ZON.

Navodi revizije kojima se ukazuje da je pogoršano zdravstveno stanje primaoca izdržavanja promenjena okolnost u smislu člana 202. stav 1. ZON i da tuženi nije ispunio svoje ugovorne obaveze bili su predmet pravilne ocene od strane drugostepenog suda te nisu posebno obrazlagani.

S`toga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom presudom pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Ugovor o doživotnom izdržavanju je teretni pravni posao tako da bez obzira što Zakon o nasleđivanju ne propisuje izričito da raskid ugovora zbog neispunjenja obaveze mogu da traže naslednici primaoca izdržavanja ovo ovlašćenje zakonskih naslednika proizlazi iz člana 124. Zakona o obligacionim odnosima, jer ovaj ugovor ima imovinskopravno dejstvo na zakonske naslednike koji bi u slučaju raskida imali pravo na nasleđivanje imovine koja je bila predmet raspolaganja ugovorom o doživotnom izdržavanju. Stoga je potrebno da Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem o ispravci presude u smislu člana 362. ZPP, u njenom uvodu kao tužioca označi AA, pravnog sledbenika , umesto pok. BB.

Ostalim navodima revizije se u stvari osporava utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić