Rev 24375/2023 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24375/2023
09.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Vesne Mastilović i Gordane Komnenić članova veća, u parnici tužilaca JP „Srbijašume“ Beograd – ŠG „Golija“ Ivanjica, čiji je punomoćnik Saša Milinčić, advokat iz ..., protiv tuženih AA, BB, VV, GG i DD, svi iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Zoran Marković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 268/23 od 07.04.2023. godine, u sednici veća održanoj 09.05.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 268/23 od 07.04.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj. ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 268/23 od 07.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P 677/20 od 01.04.2022. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obavežu da mu na ime naknade štete plate iznos od 32.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.11.2012. godine do isplate (stav prvi izreke). Obavezan je tužilac da tuženima plati troškove parničnog postupka u iznosu od 308.250,00 dinara (stav drugi izreke).

Presudom Višeg suda u Čačku Gž 268/23 od 07.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Ivanjici P 677/20 od 01.04.2022. godine (stav prvi izreke). Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka (stav drugi izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. O osnovanosti tužbenog zahteva odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od pravnog shvatanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene odredbe člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

U konkretnom slučaju nižestepeni sudovi su utvrdili da se radnje tuženih i šteta za koju tužilac tvrdi da je pretrpeo ne nalaze u uzročno posledičnoj vezi, da bi u smislu odredbe člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima imao pravo da mu je tuženi nadoknade. Razlozi revizije se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti, a revizijom se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.

Shodno navedenom, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom članu 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete u iznosu od 32.400,00, podneta je 14.12.2012. godine.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem tužbeni zahtev ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković