Rev 2468/2023 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2468/2023
26.07.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, dr Ilije Zindovića, Dobrile Strajina i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branko Unjić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., ..., sa privremenim boravištem u ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je punomoćnik Milan Burgić, advokat iz ..., radi zaštite prava preče kupovine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2266/22 od 14.09.2022. godine, u sednici održanoj dana 26.07.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2266/22 od 14.09.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2266/22 od 14.09.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2266/22 od 14.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kruševcu P 3991/20 od 01.06.2022. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor OPU: 764-2020 od 08.09.2020. godine, zaključen između tužene BB iz ... kao prodavca i tužene VV iz ... kao kupca, u delu koji se odnosi na kupoprodaju katastarske parcele broj 2011/4 KO ..., površine 197 m2, LN 1200 KO ..., zbog povrede prava preče kupovine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena BB iz ... da sa tužiocem zaključi kupoprodajni ugovor kojim će mu prodati i predati kat. parcelu broj 2011/4 KO ... za ukupnu kupoprodajnu cenu od 222.838,00 dinara i obavezan je tužilac da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 109.130,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za troškove drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pravosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor OPU: 764-2020 od 08.09.2020. godine, zaključen između tuženih, u delu koji se odnosi na kupoprodaju katastarske parcele broj 2011/4 KO ..., zbog povrede prava preče kupovine i da se obaveže tužena BB da sa tužiocem zaključi kupoprodajni ugovor kojim će mu prodati predmetnu parcelu za ukupnu kupoprodajnu cenu od 222.838,00 dinara. Rešenjem Osnovnog suda u Kruševcu R3 br.97/20 od 06.11.2020. godine, primljen je u sudski depozit novčani iznos od 20.327,50 dinara položen od strane tužioca. U osporenom ugovoru o kupoprodaji kupoprodajna cena predmetne katastarske parcele iznosi 222.838,00 dinara (1.895,14 evra). Sudska zaštita u slučaju povrede prava preče kupovine propisana je odredbom člana 10. Zakona o prometu nepokretnosti tako što: ako je prodavac prodao nepokretnost, a nije prethodno ponudio imaocu prava preče kupovine ili je nepokretnost prodao pod povoljnijim uslovima iz ponude, imalac prava preče kupovine može tužbom da zahteva da se ugovor o prodaji nepokretnosti oglasi bez dejstva prema njemu i da se nepokretnost njemu proda i preda pod istim uslovima (stav 1). Tužilac je dužan da istovremeno sa podnošenjem tužbe iz stava 1. i 3. tog člana zakona, položi kod nadležnog suda iznos u visini tržišne vrednosti nepokretnosti na dan podnošenja tužbe (stav 5). Pravo je tužioca da dobije sudsku zaštitu uzimajući činjenicu da se njegova parcela kao poljoprivredno zemljište, graniči sa parcelom tužene BB i da tužilac nije pisanim putem upozoren o prodaji predmetne parcele, zbog čega se obratio tužbom. Međutim, tužilac nije deponovao tržišnu – kupoprodajnu cenu predmetne parcele, a posledica takvog postupanja tužioca ima za ishod odbijanje tužbenog zahteva, pa su o ovom pravu tužioca nižestepeni sudovi odlučili uz pravilnu primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zaštiti prava preče kupovine, o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Iz navedenog razloga nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici prihvati odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj.

Zato je na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi zaštite prava preče kupovine podneta je 05.11.2020. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 222.838,00 dinara, što u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe iznosi 1.895,29 evra (1 evro = 117,5745 dinara).

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje u kome pobijana vrednost predmeta ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić