Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24739/2023
01.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Ilić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Malina Đokić, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanim u presudi Višeg suda u Užicu Gž 934/23 od 30.05.2023. godine, na sednici održanoj 01.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanim u presudi Višeg suda u Užicu Gž 934/23 od 30.05.2023. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu revizijskih troškova za sastav odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Požegi P 911/19 od 27.02.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu isplati na ime naknade nematerijalne štete 50.000,00 dinara, na ime povrede časti i ugleda, sa zakonskom zateznom kamatom od 20.02.2023. godine, kao dana presuđenja, do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva preko dosuđenog iznosa stavom prvim izreke u iznosu od 200.000,00 dinara na ime povrede časti i ugleda, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Višeg suda u Užicu Gž 934/23 od 30.05.2023. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i žalba tužioca u ovom delu odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude i obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 107.300,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka po žalbi isplati 18.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima postupka donetog u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepenog rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njegovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena.
Prilikom ocene dozvoljenosti revizije, Vrhovni sud je imao u vidu da je pobijanim rešenjem preinačena prvostepena odluka, ali nalazi da u konkretnom slučaju nema mesta primeni odredbe o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP. Naime, revizija nije dozvoljena, jer je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka, kada revizija nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se njom pobija, shodno članu 403. u vezi sa članom 28. stav 1. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Odluka o troškovima postupka doneta je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, troškovi odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja parnice, zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić