Rev 2478/2019 3.1.2.22; zajam

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2478/2019
29.01.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vlastimir Midić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Jasmina Vidanović, advokat iz ..., radi duga po tužbi i utvrđenja po protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5854/2018 od 14.03.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 29.01.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5854/2018 od 14.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 5854/2018 od 14.03.2019. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 10436/2015 od 22.05.2018. godine, u delu stava prvog izreke kojim je obavezan tuženi da tužiocu, na ime duga, isplati iznos od 85.000 evra, sa kamatom po stopi Centralne evropske banke od 21.04.2009. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan plaćanja, stavu drugom izreke kojim je odbijen, kao neosnovan, protivtužbeni zahtev da se utvrdi da je ništava izjava od 15.10.2007. godine i stavu trećem izreke kojim je obavezan tuženi da nadoknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 930.760,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je u svojeručno potpisanoj izjavi od 15.10.2007. godine priznao da sada pok. VV, pravnom prethodniku tužioca, duguje iznos od 85.000 evra, po osnovu pozajmica datih u periodu od maja do oktobra 2007. godine i obavezao se da dug vrati do 20.04.2009. godine. Tuženi nije osporio autentičnost potpisa na izjavi, ali je tvrdio da se on zapravo potpisao na praznom listu hartije na kom je izjava naknadno odštampana, te osporavao da je na ime pozajmice primio navedeni iznos novčanih sredstava.

Pravnosnažnim rešenjem vanpretresnog veća Osnovnog suda u Nišu Kv 2036/13 od 24.09.2013. godine utvrđeno je da nema mesta pokretanju istrage protiv sada pok. VV za krivično delo prevare u sticaju sa krivičnim delom falsifikovanja, po prijavi ovde tuženog. Rešenjem OJT Niš Kt 5508/12 od 20.03.2013. godine odbačena je krivična prijava tuženog iste sadržine.

U periodu nakon date pozajmice osnovana je i kratko vreme je poslovala lekarska ordinacija za kućnu negu ''...'' nazvana po tuženom, radi čijeg osnivanja je i data pozajmica. Svedok GG, tast sada pok. VV, je u svom iskazu datom pred sudom naveo da je u više navrata pozajmljivao novac tuženom u ukupnom iznosu od 27.000 evra, ali da ne poseduje priznanice. Svedok DD je u iskazu datom pred sudom izjavio da su u njegovim prostorijama održana dva sastanka sada pok. VV i tuženog, da je sada pok. VV na prvom sastanku tražio od tuženog da potpiše priznanicu za dug u iznosu od 30.000 evra, a na drugom sastanku za dug u iznosu od 35.000 evra, a da je oba zahteva tuženi odbio.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su, nakon ocene svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, prema rezultatima celokupnog postupka i primenom pravila o teretu dokazivanja propisanog članom 231.stav 3. ZPP, ocenili da je tužbeni zahtev za isplatu duga osnovan, a da je neosnovan protivtužbeni zahtev da se utvrdi da je ništava izjava od 15.10.2007. godine.

Tuženi je svojim potpisom na spornoj izjavi priznao postojanje duga prema pravnom prethodniku tužioca u iznosu od 85.000 evra i obavezao se da dug vrati do 20.04.2009. godine. Kako tuženi tokom postupka primenom pravila o teretu dokazivanja nije pružio pravno relevantne dokaze da dug prema pravnom prethodniku tužioca nije nastao, odnosno da je pozajmljeni novčani iznos vratio, to je primenom materijalnog prava iz čl. 557. i 562. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima osnovan tužbeni zahtev za vraćanje duga sa pripadajućom kamatom od dospelosti obaveze do isplate.

Istovremeno je pravilna ocena nižestepenih sudova da tuženi nije dokazao ispunjenost uslova za utvrđenje ništavosti izjave tuženog o priznanju duga od 15.10.2007. godine. Sporna izjava, svojeručno potpisana od strane tuženog, u odsustvu dokaza za suprotnu tvrnju, predstavlja punovažan dokaz o postojanju obligaciono- pravnog odnosa između pravnog prethodnika tužioca, kao zajmodavca i tuženog kao zajmoprimca. Ovo tim pre što su krivični postupci, koje je tuženi pokrenuo protiv pravnog prethodnika tužioca za krivično delo prevare u sticaju sa krivičnim delom falsifikovanja, okončani odbacivanjem krivičnih prijava, iz čega proizlazi da tuženi nije dokazao da sporna izjava ne predstavlja autentičnu izjavu njegove volje, kako je tvrdio tokom postupka.

Suprotno navodima revizije, odluka o osnovanosti protivtužbenog zahteva za utvrđenje sporne izjave tuženog je doneta, kao i odluka o osnovanosti žalbe tuženog izjavljene protiv prvostepene presude. Pri tom je drugostepeni sud ocenio sve žalbene navode tuženog koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi i za svoju odluku je dao jasne i obrazložene razloge.

Navodima revizije tuženi ponavlja navode istaknute u žalbi kojima zapravo osporava pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, zasnovano na iskazima stranaka i saslušanih svedoka i stavlja primedbe na ocenu izvedenih dokaza iz člana 8. ZPP, iz kojih razloga se revizija ne može izjaviti prema članu 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, na osnovu odredbe člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić