Rev 2499/2020 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2499/2020
04.02.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić i Branke Dražić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Olenik, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektora za vanredne situacije i Republičkog hidrometeorološkog zavoda, koje zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektora za vanredne situacije, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3301/2019 od 05.12.2019. godine, u sednici održanoj 04.02.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3301/2019 od 05.12.2019. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3301/2019 od 05.12.2019. godine.

ODBIJAJU SE, kao neosnovani zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova nastalih povodom revizije.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 7558/18 od 19.11.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplate 2.704.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.11.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka plate 175.600,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3301/2019 od 05.12.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 84/18).

Članom 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. istog člana, da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o odgovornosti tuženih za meterijalnu štetu nastalu na zasadima voća tužioca, koja je prouzrokovana elementarnom nepogodom (gradom) i olujnim vetrom, koja nije sprečena dejstvom protivgradne zaštite i obavezi tuženih da tužiocu naknade nastalu štetu. Ceneći razloge za odlučivanje o reviziji tužene, kao posebnoj, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da za ovakvo odlučivanje nisu ispunjeni uslovi iz citirane zakonske odredbe, s obzirom na to, da po ustaljenoj sudskoj praksi nema odstupanja u istim činjeničnopravnim situacijama kada je u pitanju odgovornost ove tužene za nastalu štetu po odredbama Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o vanrednim situacijama i Zakona o meteorološkoj i hidrometeorološkoj delatnosti. S obzirom da nema potrebe ujednačavanja sudske prakse, jer pobijana odluka ne odstupa od ujednačene sudske prakse Vrhovnog kasacionog suda, to je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stav 2. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sprovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 09.05.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 2.704.800,00 dinara.

S obzirom da vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju, odbijen je, kao neosnovan, s obzirom na to da ti troškovi nisu bili nužni i neophodni, kao i zahtev za naknadu troškova tužene Republike Srbije, s obzirom na uspeh u postupku po reviziji, saglasno članu 165. ZPP, sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić