Rev 2504/2019 3.1.12

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2504/2019
15.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Ivanović, advokat u ..., protiv tuženih „Marfin banka“ AD Beograd, čiji je punomoćnik Ana Lazarević, advokat u ..., BB iz ..., čiji je punomoćnik Radoslav Radojičić, advokat u ..., i „Fortuna astrum LTD“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Ana Lazarević, advokat u ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5748/17 od 17.01.2018. godine, na sednici veća održanoj 15.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv stavova prvog i drugog izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5748/17 od 17.01.2018. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 52/16 od 19.04.2017. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je proširenje tužbe na tuženog „Fortuna astrum LTD“ DOO Beograd; stavom drugim izreke odbačena je tužba u delu kojim je traženo da se utvrdi da je tužena BB, kao zakonski naslednik prvog naslednog reda, suvlasnik 1/4 dela na nepokretnosti koja predstavlja zaostavštinu pok. VV upisanoj u list nepokretnosti broj ... KO ..., zgrada poslovnih usluga broj ..., površine 1,17 ari, objekat indrustrije kože i krzna broj ..., površine 2,40 ari i porodična stambena zgrada broj ..., površine 1,06 ari sa ½ dela kat. parc. br. ..., površine 19,75 ari, što su tuženi dužni priznati i dozvoliti da se tužena BB uknjiži kao vlasnik navedenih nepokretnosti u katastru nepokretnosti; stavom trećim izreke odbačena je tužba u delu kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac, kao zakonski naslednik prvog naslednog reda, suvlasnik 1/4 dela na nepokretnosti navedenoj u stavu drugom izreke; stavom četvrtim izreke odbijen je tužbeni zahtev da se utvrdi da je ništava založna izjava pok. GG overena u Drugom opštinskom sudu u Beogradu Ov .../... od 04.04.2007. godine; stavom petim izreke obavezan je tužilac da na ime naknade troškova postupka isplati tuženom „Marfin banka“ AD Beograd iznos od 166.650,00 dinara i tuženoj BB iznos od 22.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5748/17 od 17.01.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom, tećem, četvrtom i petom izreke; stavovima drugim i trećim izreke odbijeni su zahtevi tužioca i tuženih „Marfin banka“ AD Beograd i „Fortuna astrum LTD“ DOO Beograd za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi „Marfin banka“ AD Beograd i „Fortuna astrum LTD“ DOO Beograd su blagovremeno podneli odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pok. GG i pok. VV, roditelji tužioca i tužene BB, su sklopili brak 07.11.1954. godine koji je prestao smrću pok. VV 22.10.1995. godine. Pok. GG preminuo je 23.07.2012. godine, a posle smrti roditelja parničnih stranaka nisu vođeni ostavinski postupci.

Pok. GG je potpisao založnu izjavu i overio je u Drugom opštinskom sudu u Beogradu Ov .../... dana 04.04.2007. godine radi obezbeđenja potraživanja pravnog predhodnika tuženog „Marfin banka“ AD Beograd iz ugovora o izdavanju bankarske garancije broj .../... od 04.04.2007. godine prema dužnicima „Kodžić“ DOO Vrčin i GG, kao solidarnom dužniku, koja je izdata u korist Fonda za razvoj Republike Srbije u iznosu od 40.000.000,00 dinara. Na osnovu založne izjave zasnovana je hipoteka na nepokretnostima upisanim u zknj. ul. br. ... KO ..., kat. parc. br. ..., njiva površine 19,75 ari, poslovni objekat-… … sa dograđenim delom i porodična stambena zgrada i nepokretnostima upisanim u zknj. ul. br. ... KO ..., kat. parc. br. .../..., šuma površine 1,64 ara i kat. parc. br. .../..., njiva površine 44,30 ari. Navedene nepokretnosti su u vreme davanja založne izjave bile upisane u zemljišnim knjigama na ime pok. GG.

Dana 11.07.2016. godine ugovorom o ustupanju potraživanja tužena „Marfin banka“ AD Beograd je na tuženog „Fortuna astrum LTD“ DOO Beograd prenela potraživanje radi čijeg obezbeđenja je data založna izjava pok. GG.

Prema stanovištu nižestepenih sudova tužilac nije ni punomoćnik, ni zakonski zastupnik tužene BB, pa ne može zahtevati utvrđenje prava susvojine u njenu korist. Prema stanovištu prvostepenog suda tužilac nema pravni interes da zahteva utvrđenje prava susvojine na predmetnoj nepokretnosti u odnosu na tužene „Marfin banka“ AD Beograd i „Fortuna astrum LTD“ DOO Beograd s obzirom na to da promena prava svojine na hipotekovanoj nepokretnosti nije od uticaja na pravo poverioca da zahteva namirenje potraživanja iz vrednosti te nepokretnosti, a nema ni pravni interes u odnosu na tuženu BB jer ona ne osporava tužbeni zahtev, niti je upisana kao vlasnik nepokretnosti u katastru nepokretnosti. Prema stanovištu drugostepenog suda tužbeni zahtev da se utvrdi da je tužilac suvlasnik predmetne nepokretnosti je nepotpun i nedopušten jer nije vođen ostavinski postupak iza pok. VV, a raspravljanje zaostavštine u parničnom postupku nije dopušteno, niti je u parnici zahtevano da se utvrdi šta čini zaostavštinu pok. VV. Prema stanovištu nižestepenih sudova založna izjava pok. GG nije ništava jer je pok. GG kada je dao založnu izjavu bio upisan kao isključivi vlasnik sporne nepokretnosti u zemljišnim knjigama zbog čega pravni prethodnik tuženog „Marfin banka“ AD Beograd nije imao razloga da sumnja da na tim nepokretnostim postoje prava trećih lica.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ističe da je, imajući u vidu sadržinu člana 211. stava 2. ZPP, pogrešan pravni zaključak nižestepenih sudova da tužilac nema pravni interes da zahteva utvrđenje prava svojine u korist tužene BB. U sporu o obimu zaostavštine i pravu nasleđivanja, potomci ostavioca jesu nužni suparničari u smislu člana 211. ZPP i 9. Zakona o nasleđivanju ("Službeni glasnik RS", 46/95...6/15). Međutim, iz navedenih zakonskih odredbi ne proizlazi da tužilac ima pravni interes da zahteva utvrđenje prava svojine u korist tužene BB u situaciji kada tužena BB nije zainteresovana za podnošenje tužbe.

Prema članu 2. Zakona o hipoteci ("Službeni glasnik RS", br. 115/05) poverilac koji je svoje potraživanje obezbedio hipotekom ovlašćen je da, ako dužnik ne isplati dug o dospelosti, naplati potraživanje iz vrednosti nepokretnosti bez obzira u čijoj svojini se nepokretnost nalazi. Članom 24. istog zakona propisano je da hipotekarni poverilac može, ako dužnik ne isplati dug o dospelosti, da namiri svoje potraživanje iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti, bez obzira u čijoj svojini ili državini se ona nalazi u tom trenutku. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, ni za tužioca, ni za tužene nije od značaja da li je tužilac suvlasnik spornih nepokretnosti ili nije jer tuženi „Fortuna astrum LTD“ DOO Beograd svakako može naplatiti svoje potraživanje iz vrednosti predmetne nepokretnosti, te su revizijski navodi kojima se ističe da je tužilac imao pravni interes da protiv tuženih u ovoj parnici podnese tužbu za utvrđenje suvlasništva na predmetnim nepokretnostima neosnovani.

Nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtev da se utvrdi da je založna izjava pok. GG Ov .../... od 04.04.2007. godine ništava. Založna izjava od 04.04.2007. godine je po formi i sadržini data u skladu sa odredbama članova 9-14. Zakona o hipoteci ("Službeni glasnik RS", br. 115/05). Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ističe da nije bilo dovoljno da pravni prethodnik tuženog „Marfin banka“AD Beograd prilikom zasnivanja hipoteke na predmetnim nepokretnostima izvrši uvid u katastar nepokretnosti, već da je, radi punovažnosti hipoteke, morao na pouzdan način da proveri u čijoj su svojini nepokretnosti. Pok. GG je u vreme davanja založne izjave 2007. godine bio upisan u katastru nepokretnosti kao isključivi vlasnik spornih nepokretnosti, pa je pravni prethodnik tuženog „Marfin banka“AD Beograd u skladu sa članom 6. Zakona o državnom premeru i katastru i upisima prava na nepokretnostima („Službeni glasnik RS", br. 83/92...101/05) osnovano smatrao te podatke tačnim i zbog toga ne može trpeti štetne posledice. Zakonska pretpostavka iz člana 176. Porodičnog zakona prema kojoj se smatra da je, u odsustvu pismenog sporazuma supružnika o deobi zajedničke imovine, bračnog ugovora i sudske odluke, upis izvršen na ime oba supružnika i kada je izvršen na ime samo jednog od njih, nije relevantna u ovom slučaju jer je pok. GG založnu izjavu dao 2007. godine kada je njegov brak sa pok. VV već prestao usled njene smrti 1995. godine. Pok. GG u vreme davanja založne izjave nije bio u braku, pa pravni prethodnik tuženog „Marfin banka“AD Beograd nije imao razloga zasnovanih na zakonskoj pretpostavci iz člana 176. PZ da sumnja da je pok. GG isključivi vlasnik hipotekovane nepokretnosti. Revizijom se ukazuje da založna izjava od 04.04.2007. godine ne sadrži elemente iz člana 15. stava 3. tačke 4) Zakona o hipoteci što je irelevantno za presuđenje u ovoj parnici pošto uslovi navedeni u članu 15. Zakona o hipoteci ("Službeni glasnik RS", br. 115/05), važećeg u vreme davanja založne izjave, nisu uslovi od kojih zavisi punovažnost date založne izjave. Odredbama člana 15. propisani su uslovi koje založna izjava mora da ispuni da bi se smatrala izvršnom ispravom podobnom za sprovođenje vansudskog postupka namirenja, dok se u slučaju neispunjenja tih uslova namirenje sprovodi u skladu sa zakonom koji uređuje izvršni postupak.

Primenom člana 165. stava 1. ZPP u vezi članova 153. i 154. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškva revizijskog postupka jer nije uspeo u tom postupku.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić