Rev 25070/2023 3.1.4.16.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25070/2023
15.11.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici maloletnog tužioca AA, čiji je zakonski zastupnik majka BB, oboje iz ..., koga zastupa Jovana Ždrale, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., koga zastupa Slobodan Protić, advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji maloletnog tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 258/23 od 17.05.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 15.11.2023. godine doneo je

P R E S U D U

PREINAČAVA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 258/23 od 17.05.2023. godine tako što se odbija kao neosnovana žalba tuženog i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1557/20 od 06.07.2022. godine u prvom stavu izreke.

ODBIJA SE zahtev maloletnog tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1557/20 od 06.07.2022. godine, prvim stavom izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog tužioca mesečno plaća 500 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kurusu NBS na dan uplate počev od 01.12.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe i to svakog 01. do 10. u mesecu za tekući mesec uplatom na tekući račun zakonske zastupnice maloletnog tužioca, majke BB, dok za to postoje uslove, čime se menja četvrti stav izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1601/16 od 19.04.2017. godine. Drugim stavom izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev preko iznosa dosuđenog prvim stavom izreke do traženih 1.000 evra mesečno. Trećim stavom izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Dopunskom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1557/20 od 09.02.2023. godine odbijen je kao neosnovan predlog tuženog za ukidanje privremene mere određene rešenjem tog suda od 10.04.2019. godine.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 258/23 od 17.05.2023. godine prvim stavom izreke, odbačena je kao nedozvoljena žalba tuženog izjavljena protiv drugog stava izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1557/20 od 06.07.2022. godine. Drugim stavom izreke preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1557/20 od 06.07.2022. godine u prvom stavu izreke, tako što je obavezan tuženi da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog AA plaća mesečno 45.000,00 dinara počev od 01.12.2018. godine, svakog 01. do 10. u mesecu za tekući mesec uplatom na tekući račun zakonske zastupnice maloletnog tužioca, majke BB, dok za to postoje uslovi, čime se menja četvrti stav izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1601/16 od 19.04.2017. godine, dok je u preostalom delu do traženih 500 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan uplate sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2018. godine tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Trećim stavom izreke potvrđeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u trećem stavu izreke prvostepene presude i žalba maloletnog tužioca odbijena je kao neosnovana. Četvrtim stavom izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena dopunska presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1557/20 od 09.02.2023. godine. Petim stavom izreke odbijen je zahtev maloletnog tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu maloletni tužilac je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je dostavio odgovor na reviziju tužioca.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 sa izmenama i dopunama), Vrhovni sud je ocenio da je tužiočeva revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP nije razlog zbog koga se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravosnažnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1601/16 od 19.04.2017. godine, kojom je brak roditelja maloletnog tužioca razveden, maloletni tužilac je poveren na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, a tuženi je obavezan da na ime svog doprinosa za njegovo izdržavanje za period od 01.05.2017. godine do 01.10.2017. godine plaća po 400 evra mesečno, a od 01.11.2017. godine pa nadalje po 300 evra mesečno, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Maloletni tužilac rođen je ... godine i zbog mišićne hipotonije ima neujednačen psihomotorni razvoj i kasni za decom istog uzrasta. Maloletni tužilac živi sa majkom u iznajmljenom stanu površine 39m2 čija je mesečna zakupnina 240 evra, a režijski troškovi 12.000,00 dinara. Zakonska zastupnica maloletnog tužioca nema nekretnina u svom vlasništvu, ne poseduje automobil, državni vrtić u koje dete ide mesečno košta 6.000,00 dinara, troškovi ishrane 18.000,00 dinara, garderoba i obuća 6.000,00 dinara (na godišnjem nivou) za sportske aktivnogi i plivanje mesečni iznos je 10.200,00 dinara, troškovi letovanja 600 evra na godišnjem nivou, proslava rođendana 500 evra, tako da ukupne potrebe maloletnog tužioca iznose 75.200,00 dinara. Zakonska zastupnica maloletnog tužioca ostvaruje zaradu od 33.000,00 dinara mesečno. Tuženi je ... privrednih društava ... i ..., sa prijavljenom mesečnom zaradom od 75.000,00 dinara. Tuženi živi u stanu za koji zakupninu mesečno plaća 350 evra, režijske troškove 11.000,00- 13.000,00 dinara, mesečna rata kredita iznosi 76.000,00 dinara, životnog osiguranja 25.000,00 dinara, a zarada koja je nekada iznosila 234.000,00 dinara je smanjena. Po privremenoj meri određenoj 10.04.2019. godine maloletnom tužiocu isplaćuje mesečno 55.000,00 dinara. Minimalna suma izdržavanja u vreme zaključenja glavne rasprave iznosila je 37.117,00 dinar.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom člana 160-162 i člana 164. Porodičnog zakona, polazeći od utvrđenog iznosa mesečnih potreba maloletnog tužioca i mogućnosti tuženog kao dužnika izdržavanja, istog obavezao na isplatu dinarske protivvrednosti od 500 evra po srednjem kursu NBS na dan uplate, za period od podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi.

Drugostepeni sud je ocenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio potrebe deteta, ali da ih je zbirno pogrešno prikazao u iznosu od 75.200,00 dinara s obzirom da ukupna suma pravilno iznosi 78.890,00 dinara, te je na osnovu navedenih odredbi Porodičnog zakona ocenio da je tuženi u mogućnosti da izdržavanju maloletnog tužioca doprinosi iznosom od 45.000,00 dinara, koji će u potpunosti uz doprinos majke, zadovoljiti mesečne potrebe maloletnog tužioca, a egzistenciju tuženog neće ugroziti. U preostalom iznosu do dinarske protivvrednosti 500 evra mesečno dosuđenih prvostepenom presudom, drugostepeni sud je tužbeni zahtev kao neosnovan odbio, smatrajući da je isti previsoko opredeljen.

Po oceni Vrhovnog suda, stanovište drugostepenog suda ne može se prihvatiti kao pravilno.

Članom 160. Porodičnog zakona „Službeni glasnik RS“ broj 18/05 sa izmenama i dopunama) ustanovljeni su kriterijumi kojima se sud rukovodi u postupku određivanja izdržavanja. U tom smislu izdržavanje se određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja (prvi stav) pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja kao nadoknadi za hranjenike, odnosno za lica na porodičnom smeštaju koju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu u skladu sa zakonom (4. stav). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (2. stav), dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba i obaveze izdržavanja drugih lica, kao i od drugih okolnosti koje su od značaja za određivanje izdržavanja (treći stav).

Članom 162. Porodičnog zakona propisano je da poverilac izdržavanja po svom izboru može zahtevati da visina izdržavanja bude određena u fiksnom mesečnom novčanom mesečnom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja (prvi stav).

Članom 164. Porodičnog zakona propisano je da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Prema stanovištu Vrhovnog suda, uvažavajući minimalnu sumu izdržavanja u vezi sa postojećim zdravstvenim stanjem i potrebama korisnika izdržavanja, prilikom donošenja svoje odluke prvostepeni sud se rukovodio merodavnim kriterijumima i pravilno je cenio potrebe maloletnog tužioca, posebno sa stanovišta zdravstvevnih problema koji uzrokuju posebne potrebe deteta.

U skladu sa tim prvostepeni sud je pravilno razmotrio mogućnosti dužnika izdržavanja, imajući u vidu da se iznos njegove mesečne zarade, prikazane u visini od 75.000,00 dinara, ne može prihvatiti kao realan s obzirom na njegovu ... funkciju u dve privatne firme i s obzirom na mesečne potrebe koje je lično iskazao, a kod kojih je samo kreditna obaveza od 76.000,00 dinara viša od prikaza iznosa njegove mesečne zarade. U skladu sa izloženim, po oceni Vrhovnog suda, osnovani su revizijski navodi da drugostepeni sud nije na pravilan način primenio materijalno pravo, iz kog razloga je primenom člana 416. stav 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zahtev maloletnog tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka odbijen je primenom člana 154. stav 1. ZPP, jer se ne radi o potrebnom izdatku.

Predsednik veća-sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić