Rev 25072/2023 3.1.2.8.1.4; 3.1.2.8.3.2; 3.1.2.8.4.5

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25072/2023
30.11.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Tanasković advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2867/21 od 19.01.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 30.11.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2867/21 od 19.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 1186/20 od 04.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tužena obaveže na isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 30.821.363,66 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose navedene u tom stavu izreke počev od označenih datuma do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tužena obaveže na isplatu naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti, ugleda i prava ličnosti u iznosu od 2.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da naknadi tuženoj troškove parnčnog postupka u iznosu od 138.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2867/21 od 19.01.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 1186/20 od 04.03.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani navodi revidenta da je u drugostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, tako što su pogrešno primenjene odredbe članova 8. i 231. tog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Ministarstvo unutrašnjih poslova je 22.06.2012. godine izdalo saopštenje o lišavanju slobode više lica, između ostalih i AA – vlasnika Agencije za veštačenje „BB“, zbog postojanja osnova sumnje da su se kao organizatori i članovi organizovane kriminalne grupe udružili radi vršenja krivičnih dela prevare i sticanja finansijske koristi. U saopštenju je navedeno da za ta lica postoji sumnja da su krivična dela vršila u periodu od 2007. do 2011. godine i da su protivpravno prisvojili iznos od 15.000.000 ŠFRS. Ovo saopštenje preneli su i mediji, označavajući tužioca punim imenom i prezimenom i nazivom njegove agencije, kao jednog od više uhapšenih lica. Tužilac je u krivičnom postupku pravnosnažno oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo nesavestan rad u službi koje mu je optužnicom bilo stavljeno na teret.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 35. stav 2. Ustava Republike Srbije propisano je da svako ima pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave. Prema članu 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

U konkretnom slučaju, nema nezakonitog i nepravilnog rada organa tužene kao osnova njene odgovornosti za traženu materijalnu i nematerijalnu štetu. Saopštenje Ministarstva unutrašnjih poslova objavljeno je saglasno članu 5. tada važećeg Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“ broj 101/05 ... 64/15) kojim je propisano da je policija dužna da objektivno informiše javnost o svojim aktivnostima, ne otkrivajući poverljive informacije. U njemu je tužilac, identifikovan imenom i početnim slovom prezimena, ali i kao vlasnik Agencije za veštačenje „BB“, naveden kao jedno od više uhapšenih lica za koje postoji osnov sumnje da su se udružili radi vršenja krivičnih dela prevare. Upotrebom tog izraza nije povređena pretpostavka nevinosti tužioca. Pod pojmom „osnovi sumnje“, saglasno članu 2. tačka 17. Zakona o krivičnom postupku, podrazumeva se skup činjenica koje samo posredno ukazuju da je učinjeno krivično delo ili da je određeno lice učinilac krivičnog dela. Nema ni povrede odredbe člana 16. tada važećeg Zakona o zaštiti podataka o ličnosti („Službeni glasnik RS“ broj 97/08), na koju se tužilac poziva, jer u saopštenju nisu objavljeni podaci koji se po toj odredbi smatraju naročito osetljivim podacima, i koji se zato mogu obrađivati na osnovu slobodno datog pristanka lica, osim kada zakonom nije dozvoljena obrada ni uz pristanak. Osim toga, odredbom člana 13. tog zakona propisano je da organ vlasti obrađuje podatke bez pristanka lica ako je obrada, pored ostalog, neophodna radi sprečavanja, otkrivanja, istrage i gonjenja za krivična dela.

Iz tih razloga, po oceni Vrhovnog suda, nisu osnovani navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Revizijski navod da saopštenje sadrži netačnu informaciju o postojanju osnova sumnje da je tužilac izvršilac krivičnog dela prevare, jer mu u krivičnom postupku ono nije bilo stavljeno na teret, istican je u žalbi i bio je predmet ocene drugostepenog suda. Ocenu tog žalbenog navoda prihvata i revizijski sud, jer korišćenjem izraza „osnovi sumnje“, u navedenom značenju, nije povređena pretpostavka nevinosti tužioca, pa je zato za odgovornost tužene irelevanto što je, nakon sprovedene istrage, tužiocu optužnicom stavljeno na teret izvršenje drugog krivičnog dela, a ne onog koje je navedeno u saopštenju.

Sa svega navedenog, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković