Rev 2530/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2530/2025
28.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... , čiji je punomoćnik Marija Čakarević, advokat iz ... , protiv tužene BB iz ... , čiji je punomoćnik Mladen Vlašić, advokat iz ... , radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava i izdržavanju, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Kraljevu Gž2 20/23 od 14.05.2024. godine, ispravljenog rešenjem od 04.10.2024. godine, u sednici održanoj dana 28.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Kraljevu Gž2 20/23 od 14.05.2024. godine, ispravljenog rešenjem od 04.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kraljevu Gž2 20/23 od 14.05.2024. godine, ispravljenog rešenjem od 04.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Kraljevu P2 229/2022 od 19.09.2023. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je povučena tužba tužioca protiv tužene radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava i izdržavanju. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Rešenjem Višeg suda u Kraljevu Gž2 20/23 od 14.05.2024. godine, ispravljenim rešenjem od 04.10.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačeno je rešenje Osnovnog suda u Kraljevu P2 229/2022 od 19.09.2023. godine, u stavu drugom izreke, tako što je obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 138.378,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 49.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Revizijom tužioca se, s pozivom na pogrešnu primenu materijalnog prava, osporava pravnosnažno rešenje kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Po oceni Vrhovnog suda, odluka o troškovima postupka kao sporednom potraživanju, ne predstavlja pravno pitanje od opšteg interesa, niti pravno pitanje koje bi se razmatralo u interesu ravnopravnosti građana, niti je pitanje koje iziskuje novo tumačenje prava ili usklađivanje sudske prakse. Protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija.

Iz navedenog razloga nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici dozvoli odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, pa je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi odredbe člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 28. stav 1. ZPP je propisano da se, ako je, između ostalog, za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema članu 2. istog člana ne uzimaju u obzir, između ostalog, troškovi postupka ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju revizija tužioca je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev već sporedno potraživanje, zbog čega revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, u vezi člana 420. stav 6. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković