Rev 2537/2019 3.19.2.2.5.3 deoba zajedničke stvari

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2537/2019
29.08.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, dr Ilije Zindovića, Jasminke Stanojević i Branislave Apostolović, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Milanka Tirnanić Stanojević, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača BB iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Mađinca, advokat iz ..., radi deobe nepokretnosti, odlučujući o reviziji protivnika predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Smederevu Gž 365/18 od 30.01.2019. godine, u sednici održanoj 29.08.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji protivnika predlagača, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Smederevu Gž 365/18 od 30.01.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija protivnika predlagača izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Smederevu Gž 365/18 od 30.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Smederevu, Sudska jedinica u Kovinu R1 36/16 od 02.11.2017. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da su predlagač i protivnik predlagača suvlasnici i sukorisnici nepokretnosti upisane u listu nepokretnosti broj ... KO ..., kat.parcela br. .../.. zemljište pod zgradom – objektom od 82 m2 i njiva 4. klase od 2 ara 78 m2, ukupne površine od 3 ara 60 m2, kao ostalo građevinsko zemljište u državnoj svojini, sa pravom korišćenja predlagača i protivnika predlagača na po ½ dela i porodična stambena zgrada u Ulici ... izgrađena na kat.parceli br. .../..., kao susvojina predlagača i protivnika predlagača na po ½ dela. Stavom drugim izreke odlučeno je da se vrši deoba suvlasničke i sukorisničke nepokretnosti predlagača i protivnika predlagača opisane u stavu prvom izreke rešenja usled fizičke nedeljivosti istih, prodajom navedenih nepokretnosti putem javne dražbe ili iz slobodne ruke, te podelom dobijene kupoprodajne cene između učesnika u postupku srazmerno njihovim suvlasničkim delovima. Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Rešenjem Višeg suda u Smederevu Gž 365/18 od 30.01.2019. godine, žalba protivnika predlagača je odbijena, kao neosnovana, a prvostepeno rešenje potvrđeno.

Protiv rešenja drugostepenog suda protivnik predlagača je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o reviziji protivnika predlagača, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kome je predlog radi deobe nepokretnosti podnet 21.03.2005. godine. Prvostepena odluka kojom je odlučeno o predlogu predlagača, ukinuta je rešenjem Višeg suda u Smederevu Gž 348/16 od 30.06.2016. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Pobijana drugostepena odluka doneta je 30.01.2019. godine, odnosno posle stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.55/14), pa se u skladu sa odredbom člana 506. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11) u konkretnom slučaju primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku koji je objavljen u „Službenom glasniku RS“ br.72/11 i 55/14.

Na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, koji se primenjuje na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Sl.glasnik SRS“, br.25/82, ... „Sl.glasnik RS“ br. 46/95,...106/15), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju nema osnova za posebnu reviziju, jer su nižestepeni sudovi odlučili u skladu sa ustaljenom sudskom praksom. Podnosilac revizije i ne navodi razloge za posebnu reviziju. Shodno navedenom, nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, na osnovu čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl.glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), koji se primenjuje na osnovu člana 27. stav 2. i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Sl.glasnik SRS“ br.25/82, ... „Sl.glasnik RS“ br.46/95, ... 106/15), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Za ocenu prava na reviziju protiv pravnosnažnog rešenja drugostepenog suda u vanparničnom postupku, merodavna je vrednost koju je predlagač – stranka označila u predlogu kao vrednost zahteva, a ako to stranka nije učinila, merodavna je vrednost na koju je plaćena ili određena sudska taksa.

U konkretnom slučaju predlagač nije u predlogu za deobu nepokretnosti označila vrednost zahteva, niti je to učinjeno do okončanja postupka pred prvostepenim sudom. Predlagaču je određena sudska taksa na predlog i odluku u iznosu od po 1.900,00 dinara.

Odredbom člana 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, propisano je da je u postupku u kome se odlučuje o imovinsko-pravnim stvarima revizija dozvoljena pod uslovima pod kojima se po Zakonu o parničnom postupku može izjaviti revizija u imovinsko-pravnim sporovima, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U imovnsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, a tužilac u tužbi (predlogu) i u toku prvostepenog postupka nije označio vrednost spora, niti se ona može utvrditi na osnovu određene ili plaćene sudske takse, a ne može se utvrditi ni po odredbama člana 21. do 27. Zakona o sudskim taksama („Sl.glasnik RS“ br.28/94, ... 93/12), kao vrednost predmeta spora, primenom člana 28. istog Zakona, uzima se iznos od 15.000,00 dinara, bez obzira koji je sud nadležan za rešavanje spora.

Imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku po predlogu za deobe nepokretnosti, u kome se kao vrednost predmeta postupka uzima iznos od 15.000,00 dinara - primenom člana 28. Zakona o sudskim taksama, a što predstavlja dinarsku protivvrednost iznosa koji ne prelazi 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić