Rev 256/2021 3.1.4.17.1.2; zajednička imovina supružnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 256/2021
12.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Gordane Džakula i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Boris Ribarovski advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Rajić advokat iz ..., radi utvrđenja bračne tekovine, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4816/19 od 04.03.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 12.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4816/19 od 04.03.2020. godine, stava prvog izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4816/19 od 04.03.2020. godine, stava prvog izreke.

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4816/19 od 04.03.2020. godine u drugom stavu izreke i u tom delu predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P 107/18 od 09.08.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da na ime ulaganja u nepokretnosti iz lista nepokretnosti .. KO ... isplati tužilji iznos od 518.250,00 dinara na ime dogradnje porodične stambene zgrade broj 1, iznos od 37.500,00 dinara na ime izgradnje trotoara – kolskog prilaza i platoa uz objekat broj 1, iznos od 45.375,00 dinara na ime postavljanja ograde i iznos od 483.093,00 dinara na ime udela u izgrađenom pomoćnom objektu – pomoćna zgrada broj 2, sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose počev od 09.08.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se tuženi obaveže da joj na iznose dosuđene stavom prvim izreke, za ulaganja u dogradnju porodične stambene zgrade broj 1 i izgradnju trotoara – kolskog prilaza i platoa uz objekat broj 1 isplati zakonsku zateznu kamatu za period od 26.11.2018. godine do 09.08.2019. godine, kao i da joj na iznose dosuđene stavom prvim izreke na ime postavljanja ograde i udela u izgrađenom pomoćnom objektu isplati zakonsku zateznu kamatu za period od 11.04.2016. godine do 09.08.2019. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se utvrdi da po osnovu zajedničke tekovine u bračnoj zajednici ima pravo svojine sa ½ dela stambeno-poslovne zgrade broj 1 površine 54 m2 u ulici ... u ... na parceli .. i ½ dela prava trajnog korišćenja parcele po listu nepokretnosti .. KO ..., a tuženi obaveže da trpi da se tužilja na osnovu ove presude upiše u katastarskom operatu nepokretnosti u Paraćinu sa navedenim idelanim delovima. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4816/19 od 04.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Paraćinu P 107/18 od 09.08.2019. godine u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, ista presuda preinačena je u stavu trećem i četvrtom izreke tako što je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da tužilja po osnovu zajedničke tekovine u bračnoj zajednici ima pravo svojine sa ½ dela stambeno-poslovne zgrade broj 1 površine 54 m2 u ulici ... u ... na parceli .. i ½ prava trajnog korišćenja parcele po listu nepokretnosti .. KO ..., a tuženi obavezan da trpi da se tužilja na osnovu ove presude upiše u katastarskom operatu nepokretnosti u Paraćinu sa navedenim idelanim delom, i obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 685.478,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, na osnovu člana 403. i člana 404. ZPP, blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Odredbom člana 403. ZPP, pored roka u kojem stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu (stav 1.), predviđeni su slučajevi u kojima je revizija uvek dozvoljena (stav 2.) i određen imovinski cenzus – vrednost predmeta spora pobijanog dela ispod kojeg revizija nije dozvoljena (stav 3.).

Prema odredbi člana 404. istog Zakona, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijlanog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrednost predmeta spora pobijanog dela drugostepene presude kojim je odbijena žalba tuženog iznosi 1.084.218,00 dinara. Ta vrednost je očigledno niža od dinarske protivvrednosti 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (18.01.2016. godine), merodavne za dozvoljenost revizije u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu nema pravnih pitanja koja su od opšteg intersa ili su u interesu ostvarivanja ravnopravnosti građana. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne presude donete u istim ili bitno istovetnim činjeničnopravnim sporovima koje bi opravdavale potrebu za odlučivanjem o posebnoj reviziji tuženog radi ujednačavanja sudske prakse. Nema mesta odlučivanju ni radi novog tumačenja materijalnog prava, odredbe člana 170. Porodičnog zakona, naročito u ovom slučaju kada posebna imovina tuženog – kuća u ulici ... broj .. u ... više ne postoji.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom, a na osnovu članova 410. stav 2. tačka 5. i 413. istog Zakona kao u stavu drugom izreke.

Odlučujući o reviziji tuženog u preostalom delu – u pogledu odluke drugostepenog suda kojom je usvojena žalba tužilje i preinačena prvostepena presuda, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su tokom juna 1987. godine zasnovale vanbračnu zajednicu, a brak su zaključile ...1988. godine. Zajednica života stranaka ostvarivana je u kući u ..., ulica ... broj .. koju je tuženi nasledio nakon smrti oca, umrlog ...1986. godine. Bračna zajednica stranaka prekinuta je tokom 2001. godine, kada se tužilja sa zajedničkim sinom zbog poremećenih odnosa preselila na sprat kuće u ulici ... u ..., sagrađene na parceli .. KO ... u periodu od 1996. do 2001. godine. Tuženi je deobom zajedničke imovine stečene u prethodnom braku stekao deo kuće u ... koji je prodao ugovorom o kupoprodaji od 05.08.1991. godine, overenim kod Osnovnog suda u Baru 21.04.1992. godine pod Ov. 3241/92. U kupoprodajnom ugovoru cena je određena iznosom od 390.000,00 tadašnjih dinara i konstatovano da je isplaćena na dan njegovog zaključenja. Tokom bračne zajednice stranaka kupljena je parcela .. površine 5,02 ara u ... ulici u ..., koja je otuđena ugovorom o kupoprodaji od 19.12.1998. godine po ceni od 20.000 švajcarskih franaka. Ugovor je kao prodavac zaključio zajednički, tada maloletni sin stranaka. Stambeno-poslovna zgrada u ulici ... na parceli .. KO ... upisana je u katastru nepokretnosti kao svojina tuženog i sastoji se od poslovnog dela u prizemlju i stambenog dela na spratu. Ukupna vrednost ove zgrade i zemljišta iznosi 3.152.576,00 dinara. Tužilja u vanbračnu i bračnu zajednicu nije unela posebnu imovinu. Bila je u radnom odnosu u preduzeću „VV“ AD iz ... od 1987. do 2002. godine, s tim što je u periodu od 27.02.1990. godine do 29.03.1991. godine i od 13.09. do 11.12.1993. godine koristila neplaćena odsustva. U prethodnom braku tužilja je rodila dvoje dece za koje nije plaćala izdržavanje, stim što je jedno dete pet godina živelo u domaćinstvu stranaka. Tuženi je u vreme zasnivanja vanbračne zajednice bio zaposlen i radio je kao vozač, a kasnije je obavljao prevozničku delatnost kamionom koji je kupio. Visina prihoda tuženog nije utvrđena. Tuženi je imao obavezu izdržavanja troje dece rođene u njegovom prethodnom braku.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da zemljište i zgrada u ulici ... u ... nije zajednička imovina stranaka, već da su stečeni isključivo iz posebne imovine tuženog, te da ne postoji doprinos tužilje u njihovom sticanju. Ovakav zaključak taj sud je zasnovao i na oceni iskaza stranaka – tužilje, koja je po pitanju sticanja predmetne imovine bila neprecizna jer se nije mogla izjasniti o ceni zemljišta i davala je različite iskaze o načinu na koji su utrošena sredstva ostvarena prodajom dela kuće tuženog u ..., za razliku od tuženog koji se o tim okolnostima precizno izjašnjavao i na osnovu njegovog iskaza je utvrđeno da je nepokretnost u ... prodata za 80.000 DEM i da je iz tih sredstava i sredstava ostvarenih prodajom placa u ... ulici u ... građena sporna kuća.

Drugostepeni sud je, odlučujući o tužiljinoj žalbi, ocenio pogrešnim činjenični zaključak nižestepenog suda da je tuženi svoju posebnu imovinu u ... prodao po ceni od 80.000 DEM, jer je na osnovu kupoprodajnog ugovora utvrđena cena od 390.000,00 tadašnjih dinara, što odgovara protivvrednosti od 17.931,03 DEM na dan zaključenja ugovora, odnosno 1.258,06 DEM na dan kada su potpisi ugovarača overeni kod suda. Takođe, po stanovištu tog suda, pogrešan je i zaključak nižestepenog suda da su novčana sredstva ostvarena prodajom placa u ... ulici u ... posebna imovina tuženog, s obzirom da je vlasnik tog placa bio zajednički, tada maloletni sin stranaka (umro ...2012. godine), kojeg su oni nasledili.

Iz tih razloga drugostepeni sud smatra da su činjenice u pogledu sticanja zemljišta i gradnje kuće u ulici ... u ... pogrešno utvrđene, usled čega je pogrešno primenjeno materijalno pravo, jer tuženi nije dokazao da ta imovina predstavlja njegovu posebnu imovinu i nije oborio zakonsku pretpostavku o podjednakom udelu stranaka u sticanju predmetne nepokretnosti.

Osnovani su navodi revozije da je drugostepeni sud izmenio utvrđeno činjenično stanje bez održavanja rasprave i tako povredio načelo neposrednosti, a prvostepenu presudu u delu koji je pobijan tužiljinom žalbom preinačio isključivo zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odluku o preinačenju prvostepene presude zbog pogrešne primene materijalnog prava drugostepeni sud može doneti ako prihvati činjenično stanje koje je utvrdio nižestepeni sud ili ako sam utvrdi činjenično stanje prema rezultatu dokazivanja koje je pred njim izvedeno. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je utvrdio da je posebna imovina tuženog u ... prodata po ceni od 80.000 DEM i da je od tih sredstava kupljen plac i građena kuća u ulici ... u ... . Ovu činjenicu taj sud je utvrdio na osnovu iskaza tuženog saslušanog u svojstvu stranke, imajući pritom u vidu i činjenicu da je u kupoprodajnom ugovoru cena određena iznosom od 390.000,00 tadašnjih dinara. Drugostepeni sud ovakav činjenični zaključak nižestepenog suda smatra pogrešnim, isključivo zbog visine prodajne cene označene u ugovoru, evidentno ne prihvatajući iskaz tuženog o visini prodajne cene koji je drugačije ocenio, iako nije izveden pred tim sudom.

Iz tog razloga, na osnovu člana 415. stav 1. ZPP odlučeno je kao u trećem stavu izreke – ukinuta drugostepena presuda u preinačujućem delu i predmet u tom delu vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju drugostepeni sud će, ukoliko smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza, zakazati raspravu (član 383. stav 4. ZPP) na kojoj će ponoviti izvedene dokaza i izvršiti njihovu ocenu, a zatim odlučiti o žalbi tužilje koja je izjavljena i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer zavisi od konačnog ishoda spora.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić