Rev 25834/2024 3.1.4.18.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 25834/2024
23.01.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici po tužbi tužilja maloletne AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Radojičić, advokat u ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Zlatić, advokat u ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Bojović, advokat u ..., radi izricanja mere zaštite nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 450/24 od 23.10.2024. godine, u sednici veća održanoj 23.01.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Revizija tužene se USVAJA,

- UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 450/24 od 23.10.2024. godine u delu u kojem je ukinuta presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 6P2 803/23 od 20.10.2023. godine u odnosu na maloletnu AA iz ... i usvojen tužbeni zahtev te tužilje i odlučeno o troškovima postupka u odnosu na tu tužilju,

- UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 450/24 od 23.10.2024. godine u usvajajućem delu za tužbeni zahtev i u delu odluke o troškovima postupka u tački 1, 2 i 4. u odnosu na tužilju BB i u tom delu se predmet vraća Apelacionom sudu u Kragujevcu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Kragujevcu je doneo presudu 6P2 803/23 dana 20.10.2023. godine, kojom je u stavu 1. izreke odbio tužbeni zahtev tužilja maloletne AA iz ... i BB iz ..., kojim su tražile da se u odnosu na tuženu VV iz ... izreknu mere zabrane približavanja tužiljama na udaljenosti manjoj od 50 metara i zabrana približavanja tužiljama na udaljenosti manjoj od 200 metara oko mesta stanovanja tužilja u ..., na adresi ulica ... broj ..; u 2. stavu izreke odbio tužbeni zahtev istih tužilja da se u odnosu na tuženu izrekne mera zabrane daljeg uznemiravanja tužilja lično ili preko sredstava komunikacije i u 3. stavu izreke obavezao tužilje da tuženoj solidarno plate troškove postupka u iznosu od 442.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke o troškovima do isplate.

Apelacioni sud u Kragujevcu je doneo presudu Gž2 450/24 dana 23.10.2024. godine, odlučujući o žalbama parničnih stranaka, kojom je u prvom stavu izreke ukinuo presudu Osnovnog suda u Kragujevcu 6P2 803/23 od 20.10.2023. godine u stavu drugom i trećem izreke, i presudio: 1. da delimično usvaja tužbeni zahtev tužilja maloletne AA iz ... i BB iz ..., pa prema tuženoj izriče meru zabrane daljeg ličnog uznemiravanja tužilja; 2. da izrečena mera o zaštiti od nasilja u porodici traje 6 meseci od dana donošenja te odluke; 3. odbio u preostalom delu tužbeni zahtev tužilja kojim su tražile da se prema tuženoj izrekne i mera zabrane daljeg ličnog uznamiravanja tužilja preko sredstava komunikacija i 4. odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, blagovremenu i dozvoljenu reviziju je izjavila tužena, kojom presudu pobija u stavu jedan, tačka 1, 2. i 4. izreke, odnosno u delu kojim je određena mera zaštite od nasilja u porodici i u delu odluke o troškovima parničnog postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu po odredbama člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/2011…10/2023- dr. zakon) i zaključio da je revizija osnovana.

Pobijana presuda je u doneta uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka u delu u kome je ukinuta presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 6P2 803/23 od 20.10.2023. godine u stavu drugom i trećem izreke u odnosu na tužilju maloletnu AA i presuđeno tako što je delimično usvojen tužbeni zahtev maloletne tužilje AA, te odlučeno u odnosu na nju o troškovima celog postupka.

Protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Kragujevcu 6P2 641/20 od 12.06.2023. godine, žalbu je podnela tužena preko punomoćnika, tužilja BB preko punomoćnika Ivana Zlatića advokata u ..., na koju žalbu je tužena podnela odgovor, dok tužilja maloletna AA nije podnela žalbu. Stoga je osnovan revizijski navod da je Apelacioni sud u Kragujevcu presudom Gž2 450/23 od 11.01.2024. godine prekoračio tužbeni zahtev kada je ukinuo prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtev tužilje maloletne AA, prema tuženoj izrekao meru zabrane daljeg ličnog uznemiravanja te tužilje, te odredio da ta mera zaštite od nasilja u porodici traje 6 meseci od dana donošenja odluke.

Na taj način učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka pred drugostepenim sudom u smislu člana 407. stav 1. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je po odredbi člana 415. ZPP presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 450/24 od 23.10.2024. godine ukinuta u prvom stavu, tački 1. i 2. izreke u delu kojim je odlučeno o tužbenom zahtevu tužilje maloletne AA protiv tužene, i u tački 4. u delu odluke o troškovima parničnog postupka između iste tužilje i tužene.

Odluka o tužbenom zahtevu po tužbi tužilje BB protiv tužene, doneta je na osnovu činjeničnog stanja koga je utvrdio drugostepeni sud na raspravi pred tim sudom, prema kome je tužilja maloletna AA ćerka sada pokojnog GG, koji je živeo u vanbračnoj zajednici sa tužiljom BB koja je majka maloletne AA, a tužena je rođena sestra pokojnog GG. Nakon njegove smrti, 2021. godine, parnične stranke su svoje imovinske odnose uredile sporazumom o međusobnom regulisanju prava i obaveza između zakonskih naslednika, kao i lica sa imovinskim i pravnim interesom, prema kome zakonskom nasledniku maloletnoj AA pripada 1/2 katastarske parcele i objekata sagrađenih na toj parceli, s tim da joj pripada 1/1 kuća koja se na parceli nalazi sa desne strane gledano od ulice i od ulaza u tu parcelu, a tuženoj kao drugom zakonskom nasledniku pripada 1/2 katastarske parcele i objekata sagrađenih na toj parceli, s tim da joj pripada 1/1 porodična kuća koja se na toj parceli nalazi sa leve strane gledano od ulice i od ulaza u parcelu, dok pokretne stvari koje se nalaze u domaćinstvu ... ostaju u suvlasništvu i koristiće se za potrebe domaćinstva oba naslednika i lica sa pravnim interesom. Između maloletne AA čiji je zakonski zastupnik majka BB ovde tužene i DD, vodi se parnični postupak radi smetanja državine sa zahtevom da se naloži tuženima, VV i DD, da predaju ključ od stambene zgrade broj 2, zakonskom zastupniku tužilje BB, i tužilju dalje ne ometaju u njenoj sudržavini. Drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude izložio sadržinu iskaza tužilje BB, svedoka ĐĐ i tužene, te sadržinu izveštaja Centra za socijalni rad u Kragujevcu od 06.09.2022. godine, od 04.10.2022. godine, od 13.02.2023. godine, i od 15.05.2023. godine. Drugostepeni sud obrazlaže da na osnovu izvedenih dokaza proizilazi da su se tužilje i tužena srele dana 12.07.2022. godine, i da je između njih tog dana u prisustvu maloletnog deteta došlo do verbalne komunikacije o kojoj se izjašnjava tužilja BB kao parnična stranka i svedok ĐĐ, pa je zaključio da je osnovan tužbeni zahtev tužilja prema tuženoj za predloženu meru zabrane daljeg ličnog uznemiravanja obe tužilje od strane tužene. Ocenjujući iskaz tužilje BB drugostepeni sud nije prihvatio deo iskaza u kome tužilja iznosi neke nove vulgarne reči uvrede, koje joj je navodno 12.07.2022. godine uputila tužena, zato što takve izjave uvredljivog sadržaja tužilja nije navela u tužbi protiv tužene, niti se o njima izjasnila pred prvostepenim sudom kada je saslušana kao parnična stranka. Drugostepeni sud navodi da je cenio i sve ostale izvedene dokaze, ali da je imajući u vidu detaljna tri izveštaja Centra za socijalni rad koja su pribavljena na zahtev suda u ovoj parnici, te činjenicu da je u parnici doneto rešenje o privremenoj meri, zaključio da je delimično osnovan tužbeni zahtev u delu da se tuženoj zabrani da tužilje dalje lično uznemirava, dok nije osnovan zahtev za zabranu uznemiravanja preko sredstava komunikacije, s obzirom da je tužilja BB pred drugostepenim sudom izjavila da je tužena tako nije uznemiravala.

Primenom odredaba člana 197. stav 1. Porodičnog zakona drugostepeni sud je odlučio kao u izreci, delimičnim usvajanjem tužbenog zahteva, tako što je izrekao tuženoj meru zabrane daljeg ličnog uznemiravanja tužilje, koja traje 6 meseci od dana donošenja te odluke.

Vrhovni sud zaključuje da tužena osnovano pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primene materijalnog prava od strane drugostepenog suda kod usvajanja tužbenog zahteva tužilje BB.

Prema iznetim razlozima drugostepene presude zaključak je da drugostepeni sud nije utvrdio u čemu se sastoji akt nasilja tužene u porodici prema tužilji BB, jer se utvrđenje svodi na činjenicu da su se tužilje i tužena srele 12.07.2022. godine kada je među njima došlo do verbalne komunikacije. Upućivanje drugostepenog suda na sadržinu tri izveštaja Centra za socijalni rad koja su pribavljena na zahtev suda u ovoj parnici, ne može da zameni utvrđenje bitnih činjenica za primenu relevantnog materijalnog prava sadržanog u članu 197. stav 1. Porodičnog zakona. Na tu odredbu drugostepeni sud se pravilno poziva, ali ju ne primenjuje, jer ne utvrđuje koje ponašanje tužene se smatra nasiljem u porodici u smislu tog zakona, na koji način tužena ugrožava telesni integritet, duševno stanje i spokojstvo tužilje BB kao člana porodice, vređenjem ili kojim drugim drskim, bezobzirnim i zlonamernim ponašanjem, kako to propisuje navedena odredba. Posebno, kako to i drugostepeni sud navodi, u članu 286. Porodičnog zakona je propisano da, ako organ starateljstva nije pokrenuo postupak u sporu za zaštitu od nasilja u porodici, sud može da traži od organa starateljstva da pruži pomoć u pribavljanju potrebnih dokaza i da sudu iznese svoje mišljenje o svrsishodnosti tražene mere, ali ta pomoć ne može zameniti obavezu suda da ocenom svih izvedenih dokaza izvede svoj zaključak o činjeničnom stanju od značaja za primenu odredbe člana 197. stav 1. Porodičnog zakona, odnosno da li postoji nasilje u porodici, i za primenu člana 198. Porodičnog zakona, o tome da li postoji potreba da se odredi mera zaštite od nasilja u porodici. U vezi sa tim, od značaja je i da je Centar za socijalni rad u izveštaju 15.05.2023. godine ocenio da ima rizika od neposredne opasnosti zbog nasilja u porodici, zbog kog rizika bi predložene mere bile preventivnog karaktera i služile da se obe strane uzdrže od psihičkog uzmemiravanja i otklone okolnosti koje pogoduju i podstiču nasilje, odnosno izvršenje nasilja. Ovakva sadržina ukazuje na rizik od nasilja u porodici, dakle, ne može se uzeti da sama po sebi dokazuje postojanje nasilja od strane tužene u odnosu na tužilju BB u kontekstu njihove međusobne verbalne komunikacije 12.07.2022. godine.

Zbog iznetog proizlazi da drugostepeni sud nije ocenom izvedenih dokaza raspravio relevantno činjenično stanje za odluku o tužbenom zahtevu u delu u kome ga je usvojio po tužbi tužilje BB.

To je razlog zbog koga je ukinuta drugostepena odluka u usvajajućem delu za tužbeni zahtev tužilje BB, i u odnosu na nju i odluka o troškovima postupka, po odredbi člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković