Rev 2591/2019 3.19.1.25.1.3 dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2591/2019
05.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljko Krstović, advokat iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Dišić, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Šeparac, advokat iz ..., radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o revizijama tužilaca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3574/18 od 05.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 05.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tužilaca izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3574/18 od 05.02.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu, Sudske jedinice u Ćupriji P 836/16 od 15.03.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se raskinu ugovori o doživotnom izdržavanju zaključeni između VV iz ..., kao davaoca izdržavanja i sada pok. GG bivšeg iz ..., kao primaoca izdržavanja pred Opštinskim sudom u Despotovcu u predmetu R 141/93 od 22.04.1993. godine i pred Osnovnim sudom u Paraćinu, Sudska jedinica u Despotovcu u predmetu R3 136/11 od 28.02.2011. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi da su ništavi i ne proizvode pravno dejstvo ugovori o doživotnom izdržavanju R 141/93 od 22.04.1993. godine i R3 136/11 od 28.02.2011. godine. Stavom trećim izreke, obavezani su tužioci da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 92.450,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3574/18 od 05.02.2019. godine, odbijena je žalba tužilaca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su izjavili blagovremene revizije zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju tužilaca i predložila da se revizija odbaci kao nedozvoljena, a tužioci obavežu na plaćanje troškova sastava odgovora na reviziju.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku provivvrednost 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju (primarni tužbeni zahtev) i utvrđenja ništavisti ugovora o doživotnom izdržavanju ( eventualni tužbeni zahtev) podneta je 04.05.2016. godine. Vrednost predmeta spora označena je u tužbi iznosom od 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko pravnom sporu koji se odnosi na raskid (odnosno utvrđenje ništavosti) ugovora o doživotnom izdržavanju u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela (10.000,00 dinara) ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Zahtev tužene za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju od strane advokata je odbijen jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje parnice (član 154. stav 1. ZPP).

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić