
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2629/2020
24.06.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Riđić Đurić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Dobrinka Vidojković, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 125/20 od 10.03.2020. godine, u sednici održanoj 24.06.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 125/20 od 10.03.2020. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Boru P2 127/2019 od 12.12.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da doprinosi tužiljinom izdržavanju sa po 30% mesečno od primanja iz radnog odnosa umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 36.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 125/20 od 10.03.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužilja iz svih zakonom predviđenih revizijskih razloga.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge povrede postupka koje mogu biti revizijski razlog iz člana 407. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak parničnih stranaka razveden je presudom Osnovnog suda u Boru P2 142/18 od 06.11.2018. godine. Tužilja u navedenom postupku nije tražila obavezivanje tuženog da doprinosi njenom izdržavanju. Nakon razvoda braka, parnične stranke žive u istom stanu, tužilja nema posebnih troškova u vezi stanovanja, ne poseduje imovinu iz koje bi mogla da ostvaruje prihode i prijavljena je na evidenciji lica koja traže zaposlenje. Veštačenjem radne sposobnosti tužilje utvrđeno je da tužilja boluje od hronične upale mokraćne bešike, kamena i peska u levom bubregu, povremenog nevoljnog oticanja mokraće iz bešike, poremećaja duševnog zdravlja u vidu depresije i anksioznog depresivnog poremećaja, hronične upale jajnika i jajovoda i da se ista nalazi u menopauzi, te da se radi o hroničnim bolestima kod kojih sa godinama dolazi do napredovanja i pogoršanja zdravstvenog stanja i da potpuno izlečenje nije moguće. Kada su tegobe manje izražene tužilja je sposobna za sve poslove u okviru svojih kvalifikacija i znanja koja poseduje, a koja ne zahtevaju dizanje i nošenje teških tereta, težak fizički rad i rad u vlažnoj sredini. Tužilja je nakon razvoda braka radila na čuvanju starih lica i kod trećih lica na održavanju higijene stanovanja i u poslovnom prostoru.
Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev, zaključujući da tužilja nije podnela tužbu za izdržavanje u bračnom sporu, već šest meseci nakon pravnosnažnosti presude o razvodu braka, a nije dokazala da su postojali opravdani razlozi za nepodnošenje tužbe za izdržavanje u bračnom sporu, kao i da uslovi od kojih zavisi pravo na izdržavanje nisu postojali u vreme prestanka braka, jer je tužilja radila raznovrsne poslove i tokom braka i nakon razvoda braka, te tužilji ne pripada pravo na izdržavanje.
Prema odredbi člana 279. Porodičnog zakona, tužba za izdržavanje supružnika može se podneti najkasnije do zaključenja glavne rasprave u bračnom sporu (stav 2.), a izuzetno bivši supružnik koji iz opravdanih razloga nije podneo tužbu za izdržavanje u bračnom sporu može je podneti najkasnije u roku od godinu dana od dana prestanka braka, odnosno od dana kada mu je učinjeno poslednje faktičko davanje na ime izdržavanja (stav 3.). Kako tužilja nije dokazala da su postojali opravdani razlozi zbog kojih nije podnela tužbu za izdržavanje do okončanja bračnog spora, to je njena tužba u ovoj pravnoj stvari neblagovremena, a tužbeni zahtev neosnovan. Takođe, pravilno su, suprotno revizijskim navodima, nižestepeni sudovi našli da tužilja nije dokazala svoje tvrdnje, niti pružila dokaze kojima bi potvrdila da je usmeno u postupku za razvod braka tražila da sud odluči o njenom izdržavanju, niti je iznete razloge učinila opravdanim. Pored toga, tužilja ima 52 godine, radno je sposobna i ima mogućnosti da svojim radom i pored utvrđenih povremenih zdravstvenih tegoba omogući sebi izdržavanje, zbog čega u konkretnom slučaju nema uslova za primenu odredbe člana 151. stav 1. Porodičnog zakona, pa su neosnovani revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u stavu prvom izreke.
Budući da troškovi sastava odgovora na reviziju i takse na odgovor, po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu bili nužni i neophodni za vođenje ove parnice, to je zahtev tuženog za naknadu ovih troškova neosnovan, zbog čega je na osnovu člana 165. stav 1. u vezi člana 154. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić