
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 26374/2023
20.05.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca „Adria gradnja“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Dejan Vuković, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Lazarević, advokat iz ..., radi utvrđenja i isplate duga. odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6890/21 od 02.03.2023. godine, u sednici održanoj 20.05.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv stava drugog presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6890/21 od 02.03.2023. godine.
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6890/21 od 02.03.2023. godine, u preostalom delu.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6890/21 od 02.03.2023. godine, u preostalom delu.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3114/18 od 06.07.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno je da je predugovor o prenosu prava korišćenja na zemljištu od 10.06.2008. godine, overen istog dana pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu pod Ov .../..., zaključen između tužioca i sada pok. BB, bivšeg iz ..., raskinut. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu vrati iznos od 22.347 evra sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.06.2018. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 266.500,00 dinara.
Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž 6890/21 od 02.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3114/18 od 06.07.2021. godine, u delu stava drugog izreke, kojim je obavezan tuženi da tužiocu vrati iznos od 22.347 evra sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.06.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3114/18 od 06.07.2021. godine, u preostalom delu stava drugog izreke, tako što je obavezan tuženi da tužiocu vrati iznos od 22.347 evra sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.06.2018. godnie do isplate i to sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za nanadu troškova druogstpenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj.
Tužilac je dao odgovor na reviziju tuženog.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u preinačujućem delu, primenom odredbe člana 408. u vezi sa članom 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23) i člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 10/23), pa je našao da je revizija u tom delu neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je sa pok. BB, čiji je pravni sledbenik tuženi, zaključio i sudski overio 10.06.2008. godine predugovor kojim je predviđeno da će parnične stranke zaključiti glavni ugovor o prenosu kat. parcele ... upisane u zk. ul. ... KO ... - neizgrađeno ostalo građevinsko zemljište u državnoj svojini. Tužilac se kao sticalac obavezao da će u roku od 15 dana od dana potpisivanja i overe predugovora pravnom prethodniku tuženog, kao prenosiocu, isplatiti 10% od utvrđene cene označene kao kapara, kao znak da je predugovor zaključen, u ukupnom iznosu od 22.347 evra, što je i učinio 01.07.2008. godine. Obaveza tužioca je bila da preostali iznos cene uplati u roku od 15 radnih dana od dana zaključenja glavnog ugovora o prenosu prava korišćenja. Obe ugovorne strane su se obavezale da ulože napore da pribave rešenje nadležne opštinske uprave na osnovu člana 84. Zakona o planiranju i izgradnji. Rešenjem nadležnog organa od 02.07.2009. godine utvrđeno je pravo korišćenja na neizgrađenom ostalom građevinskom zemljištu u korist zemljišno-knjižnog korisnika, sada pok. BB, u skladu sa članom 84. Zakona o planiranju i izgradnji. Do zaključenja glavnog ugovora nije došlo. Ugovarač BB preminuo je 2011. godine.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su obavezali tuženog kao pravnog sledbenika pok. BB, da tužiocu u smislu člana 210. Zakona o obligacionim odnosima, a s obzirom da do zaključenja glavnog ugovora nije došlo, vrati primljeni iznos.
Pritom, prvostepeni sud je obavezao tuženog na povraćaj iznosa u evrima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u tom delu i obavezao tuženog da tužiocu isplati potraživani iznos sa kamatom, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan plaćanja.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je stanovište drugostepenog suda da obaveza tuženog za povraćaj iznosa po raskinutom predugovoru, glasi na dinarsku protivvrednost iznosa primljenog u evrima.
Naime, u odnosu na isplatu glavnog duga i kamate, pravilno je primenjen član 395. Zakona o obligacionim odnosima, jer je u pitanju devizno potaživanje vezano za valutu evro. Prema članu 395. Zakona o obligacionim odnosima, ako novčana obaveza glasi na plaćanje u stranoj valuti ili zlatu, njeno ispunjenje se može zahtevati u domaćem novcu prema kursu koji važi u trenutku ispunjenja obaveze (valutne obaveze).
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju, nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa kada je u pitanju potvrđujući deo pobijane presude. Naime, predmet tražene pravne zaštite u potvrđujućem delu je povraćaj datog po osnovu predugovora o kupoprodaji nepokretnosti u situaciji kada do zaključenja ugovora o kupoprodaji nije došlo. Odluka o usvajanju tužbenog zahteva doneta je primenom odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima na konkretno utvrđeno činjenično stanje. Navodima revizije tuženog ukazuje se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. ZPP.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3.Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi isplate duga tužilac je podneo 27.06.2018. godine a vrednost predmeta spora pobijanog dela (potvrđujući deo) je 22.347 evra.
Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor koji se odnosi na novčano potaživanje u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu trećem izreke doneo primenom odredbe člana 413. ZPP.
Trošak sastava odgovora na reviziju nije priznat tužiocu, budući da es ne radi o trošku potrebnom radi vođenja postupka u smislu odredbe člana 154. stav 2. ZPP.
Iz tog razloga odlučeno je kao u stavu četvrtom izreke na osnovu odredbe člana 165. stav 2. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković