
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2694/2019
27.02.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Dragane Marinković, Zvezdane Lutovac i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić, advokat iz ..., protiv tuženog Instituta za lečenje i rehabilitaciju „Niška Banja“, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5580/2018 od 30.01.2019. godine, u sednici veća održanoj 27.02.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5580/2018 od 30.01.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5580/2018 od 30.01.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 2813/2018 od 28.05.2018. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se tuženi obaveže da na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 700.000,00 dinara, od toga na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 200.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 200.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 300.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 5580/2018 od 30.01.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 2813/2018 od 28.05.2018. godine.
Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. ZPP.
Odredbom člana 404. stavom 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br. 72/11...87/18), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud, u veću od pet sudija.
Postupajući prema citiranoj zakonski odredbi Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji, jer u konkretnom slučaju nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa i pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti ima potrebe za ujednačavanjem sudske prakse i za novim tumanjem prava. Odluka o tužbenom zahtevu radi naknade štete uslovljena je utvrđenim okolnostima slučaja. Ocena o postojanju ili nepostojanju osnova tužbenog zahteva zavisi od činjenica utvrđenih u postupku. U konkretnom slučaju, ocena o pravnom značaju utvrđenih činjenica spada u domen primene materijalnog prava u pogledu razrešenja pojedinačnog slučaja.
Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao o izuzetnoj dozvoljenoj primenom člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP propisano je da je nedozvoljena revizija izjavljena protiv presude, protiv koje po zakonu ne može da se podnese.
Odredbom člana 403. stavom 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije, na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 08.05.2014. godine, a pobijana drugostepena presuda doneta je 30.01.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 700.000,00 dinara=6.051,89 evra.
Imajući u vidu da se radi o imovinsko pravnom sporu u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.
Predsednik veća – sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić