Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 27298/2023
15.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mile Petković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Pavlović, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 564/23 od 15.06.2023. godine, u sednici održanoj 15.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 564/23 od 15.06.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 564/23 od 15.06.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Zaječaru Gž 564/23 od 15.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P 165/22 od 26.01.2023. godine, kojom je delimično usvojen tužbeni zahtev tužioca i tuženi obavezan da mu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 450 evra sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke za glavne operacije za refinansiranje uvećane za osam procentnih poena od 30.08.2013. godine do isplate, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, dok je preko dosuđenog do traženog iznosa od 470 evra, za iznos od 20 evra sa zateznom kamatom, tužebni zahtev odbijen i tuženi obavezan da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 252.354,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavilo reviziju iz čije sadržine proizlazi da istu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011...10/23, u daljem tekstu: ZPP).
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Ceneći razloge tuženog za odlučivanje o reviziji kao posebnoj, Vrhovni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni navedeni uslovi iz citirane zakonske odredbe da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao posebnoj.
U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu tužioca primenom pravila o vraćanju stičenog bez osnova, u činjenično- pravnoj situaciji da je tužilac tuženom dana 30.08.2013. godine dao iznos od 450 evra, kako bi isti predao VV u ..., što tuženi nije učinio i na taj način se neosnovano obogatio, zbog čega su nižestepeni sudovi usvojili tužbeni zahtev, pozivom na odredbe člana 210. i 214. Zakona o obligacionim odnosima. Tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da mu tuženi vrati iznos od 20 evra kao povraćaj nagrade za uslugu koju nije izvršio, odbijen je primenom člana 228. i 231. ZPP, jer tužilac nije pružio dokaze na navedenu okolnost.
Imajući u vidu razloge na kojima su zasnovane nižestepene presude, kao i navode iznete u reviziji kojom se ne konkretizuje pravno pitanje za razmatranje primenom instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, čija je primena rezervisana isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji tuženog primenom člana 404. stav 1. ZPP. Navodima revizije osporava se ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje. Utvrđeno činjenično stanje ne može se osporavati u postupku po reviziji, ni kada je redovna revizija dozvoljena (član 407. stav 2. ZPP). To svakako ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem dodatnih zakonskih uslova koji se odnose isključivo na primenu materijalnog prava.
Iz iznetih razloga, nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli odlučivanje o reviziji tuženog primenom odredbe člana 404. stav 1. ZPP, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. i 4. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, kao i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2). Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi sticanja bez osnova podneta je dana 07.02.2019. godine. Vrednost predmeta spora označena u tužbi je 470 evra, odnosno 55.460,00 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.
Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić