Rev 27389/2023 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.45; 3.1.2.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 27389/2023
30.11.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Radoslave Mađarov i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Bekčić advokat iz ..., protiv tužene „OTP Banka Srbija“ ad Novi Sad, čiji je punomoćnik Nikola Nedeljković advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 168/23 od 13.06.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 30.11.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 168/23 od 13.06.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 168/23 od 13.06.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kruševcu Gž 168/23 od 13.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kruševcu P 1341/22 od 18.11.2022. godine kojom je utvrđena ništavost odredbe člana 2. stav 1. tačka 5. ugovora o kreditu za kupovinu motornog vozila broj ... od 09.04.2010. godine i obavezana tužena da na ime povraćaja datog - nezakonito naplaćene naknade za obradu kreditnog zahteva, isplati tužilji iznos od 3.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 09.04.2010. godine do isplate, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 32.600,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, o posebnoj reviziji tužene u ovom sporu nije potrebno odlučivati radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Odluka o tužbenom zahtevu usaglašena je sa pravnim stavom koji je Vrhovni kasacioni sud, vršeći nadležnost iz člana 31. ranije važećeg Zakona o uređenju sudova, usvojio na sednici Građanskog odeljenja od 22.05.2018. godine. Prema označenom pravnom stavu, ugovaranje naknada i drugih troškova kredita je pravno dozvoljeno, ali pod uslovom da su oni na jasan i nesumnjiv način prikazani u ponudi banke i iskazani kroz efektivnu kamatnu stopu.

Stranke su ugovor o kreditu zaključile 09.04.2010. godine, kada se primenjivala Odluka o načinu i postupku sprovođenja opštih uslova poslovanja koje banka primenjuje u odnosu s`klijentima fizičkim licima i Uputstvo za njenu primenu, objavljeni u „Službenom glasniku Republike Srbije“ broj 74/09. Prema tim aktima, svojstvo ponude ima obrazac osnovni podaci o kreditu (prilog broj 2 uz označeno Uputstvo), koji se uručuje korisniku kredita i sadrži informacije o uslovima koji se odnose na odobravanje kredita.

U konkretnom slučaju, tužena nije dokazala da je označeni obrazac uručila tužilji, a na tuženoj je bio teret dokazivanja te činjenice kao strane koja je sačinila određenu ispravu namenjenu drugoj strani. Tužilja je osporila činjenicu da joj je taj obrazac uručen, jer na istom nema njenog potpisa kao potvrde o prijemu, a tužena nije predlagala druga dokazna sredstva kojima bi se činjenica uručenja tog obrasca tužilji mogla dokazati.

Iz navedenih razloga, s obzirom da u ovom sporu nema pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Prema odredbi člana 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda u postupku u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, zbog čega je na osnovu člana 413. tog zakona odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić