Rev 277/2019 3.1.3.13.1; ugovor o doživotnom izdržavanju

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 277/2019
12.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Milojević, advokat u ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Simonović, advokat u ..., radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude održanoj 12.12.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu broj Gž 5747/18 od 05.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu broj P 3172/18 od 30.04.2018. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je raskinut ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između sada pokojnog VV kao primaoca izdržavanja, čiji je pravni sledbenik AA i BB iz ... kao davaoca izdržavanja koji je overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu pod 3R br. 120/00 od 29.03.2000. godine. Obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova spora isplati iznos od 105.000,00 dinara, u roku od 15 dana. Tužilja je oslobođena plaćanja sudskih taksi.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom broj Gž 5747/18 od 05.10.2018. godine, preinačio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu broj P 3172/18 od 30.04.2018. godine, pa je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud raskine ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između sada pokojnog VV, bivšeg iz ... kao primaoca izdržavanja i tuženog BB iz ... kao davaoca izdržavanja, a koji je overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu 29.03.2000. godine. Preinačio je i odluku o troškovima postupka tako što je obavezao tužilju da tuženom na ime troškova prvostepenog i drugostepenog postupka isplati iznos od 245.750,00 dinara, u roku od 15 dana.

Protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenim pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), pa je ocenio da je revizija tužilje dozvoljena, ali da nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju i stanju u spisu proizilazi da je sada pokojni VV kao primalac izdržavanja sa tuženim BB kao davaocem izdržavanja zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju koji je overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu 29.03.2000. godine. Ugovornici su saglasno konstatovali da je primalac izdržavanja stric davaocu izdržavanja, da je primalac izdržavanja u poznim godinama, star i slabog zdravlja, da zaključuje ugovor sa svojim bratancem koji se i do tada brinuo o njemu, pružao mu pažnju, negu i sve što je bilo potrebno, te da želi da se njegov bratanac i dalje brine o njemu, da mu po potrebi pruža materijalnu pomoć u bolesti, obilazi i po potrebi nabavlja lekove i angažuje treća lica, da ga neguje i zbrine u medicinsku ustanovu radi lečenja i da ga posle smrti sahrani ili kremira po želji primaoca izdržavanja, a primalac izdržavanja mu za uzvrat kao naknadu ostavlja u vlasništvo jednosoban stan broj ... u ... i svu pokretnu imovinu. Utvrđeno je da je tuženi izvršavao ugovorne obaveze (što je činio i ranije) od januara 2007. godine zaključno sa januarom 2010. godine, kada mu je GG (takođe bratanac pokojnog VV) uskratio pristup u stan u kome je primalac izdržavanja živeo i u koji se GG uselio u decembru 2009. godine. Tužilja, ćerka primaoca izdržavanja je i pre zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju živela u Americi. Tuženi je za života primioca izdržavanja naručio i platio spomenik koji je postavljen na groblju u ..., rodnom mestu pokojnog VV koji je želeo da bude sahranjen pored članova svoje porodice. Tekst na spomeniku je sačinio sam VV. Međutim, nakon smrti VV umrlog 07.07.2010. godine, tuženi ga je kremirao u ..., po želji tužilje. Sada pokojni VV je 08.12.2009. godine podneo tužbu za raskid ugovora o doživotom izdržavanju sa BB. Nakon useljenja GG, u stan primaoca izdržavanja, odnosi između davaoca i primaoca izdržavanja su bili skoro prekinuti jer su se sreli još samo dva puta, u maju i junu 2010. godine.

Na osnovu ovako utvrđenih činjenica prvostepeni sud je ocenio da je tužbeni zahtev osnovan na osnovu člana 201. Zakona o nasleđivanju jer tuženi nije izvršavao ugovorne obaveze i zato što su odnosi između pokojnog primaoca izdržavanja i tuženog bili poremećeni.

Drugostepeni sud je na osnovu člana 383. stav 3. Zakona o parničnom postupku otvorio raspravu pred drugostepenim sudom te je izvršio ocenu izvedenih dokaza na osnovu člana 8. Zakona o parničnom postupku, utvrdio činjenično stanje, i izveo suprotan zaključak o osnovanosti tužbenog zahteva. Ocenio je da je prvostepeni sud presudu zasnovao isključivo na iskazu svedoka GG, čiji iskaz je protivan svim ostalim izvedenim dokazima, iskazima saslušanih svedoka koji su u rodbinskim odnosima sa parničnim strankama ili su pokojnog primaoca izdržavanja poznavali kao profesora čiji su đaci bili, te sa iskazom tuženog čiji je iskaz podudaran sa iskazima saslušanih svedoka (osim iskaza GG). Drugostepeni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju na osnovu člana 201. stav 1. i 202. stav 1. Zakona o nasleđivanju.

Neosnovano revident osporava pravilnost primene materijalnog prava od strane drugostepenog suda. Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je drugostepeni sud ispitao razloge za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju kako u pogledu međusobnih odnosa primaoca i davaoca izdržava, tako i u pogledu ispunjavanja ugovorne obaveze od strane davaoca izdražvanja, pravilno zaključio da iz izvedenih dokaza ne proizilazi zaključak da su između pokojnog VV i tuženog odnosi bili poremećeni, naročito ne do stepena nepodnošljivost. Takva činjenica bi u slučaju da je ugovorom bila predviđena zajednica života, uslovila prekid izvršavanja ugovorne obaveze od strane tuženog. Činjenica da je VV pokrenuo u ... tužbu protiv tuženog radi zaštite svoje imovine navodno uzurpirane od strane tuženog i da je tu tužbu povukao, se ne može smatrati bitnim pokazateljem narušenosti odnosa između primaoca izdržavanja i tuženog naročito zbog toga što je tuženi nastavio de izvršava ugovor kao i do tada. Bitna je činjenica što se u decembru 2009. godine, GG uselio u stan kod primaoca izdržavanja pola godine pre njegove smrti i da je on prouzrokovao nemogućnost tuženog da se o primaocu izdržavanja i dalje stara i da mu pruža pomoć u vidu bolničkog lečenja. Pravilno je drugostepeni sud zaključio da se te nove okolnosti ne mogu tumačiti na štetu tuženog, jer on nije pokazao nameru da svoje ugovorne obaveze dalje ne izvršava, već je bio prinudno sprečen mimo njegove slobodne volje. Pri tome treba ceniti činjenicu koja je uneta i u sam ugovor o doživotnom izdržavanju, da se tuženi o primaocu izdržavanja brinuo i pre formalnog zaključenja ugovora, a zatim u trogodišnjem periodu trajanja ugovora o doživotnom izdržavanju. Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je drugostepeni sud pravilno primenio odredbe člana 201. stav 1. i 202. stav 1. Zakona o nasleđivanju kada je zaključio da tužbeni tužilje nije osnovan.

Drugostepeni sud nije učinio bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kako se to u reviziji navodi. Naime, na raspravi pred drugostepenim sudom, drugostepeni sud je izveo dokaz čitanjem svih pismena u spisima i zapisnika sa rasprava na kojima su konstatovani iskazi svedoka i tuženog, pa je na osnovu člana 8. Zakona o parničnom postupku imao mogućnosti da izvrši ocenu iskaza saslušanih svedoka i tuženog. Na ročištu pred drugostepenim sudom održanim 05.10.2018. godine nije bilo predloga za izvođenje dokaza, pa revident sada neosnovano u reviziji prigovara drugostepenom sudu što tužilja nije saslušana kao stranka.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu izloženog ocenio da revizija tužilje nije osnovana pa je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić