
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2795/2019
04.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branke Dražić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca „MERCATOR S“ d.o.o. sa sedištem u Novom Sadu, čiji je punomoćnik Petar Učajev, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Nešković, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 1156/18 od 24.04.2019. godine, u sednici održanoj 04.06.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 1156/18 od 24.04.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 1156/18 od 24.04.2019. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu P 400/16 od 24.02.2018. godine, koja je ispravljena rešenjima istog suda od 09.10.2017. godine i 18.06.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je prigovor izvršnog dužnika AA iz ..., pa je rešenje o platnom nalogu Pl 481/2014 od 08.09.2014. godine Osnovnog suda u Novom Sadu stavljeno van snage i tužbeni zahtev, kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu isplati iznos od 23.973,02 dinara, odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 40.500,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Čačku Gž 1156/18 od 24.04.2019. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse i potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa.
Prema članu 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, budući da je sporno pravno pitanje vezano za konkretno činjenično stanje i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Kako je revizija usmerena na razrešenje konkretnog spora u kojoj se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Pobijanom presudom, imajući u vidu visinu tužičevog potraživanja koje iznosi 23.973,02 dinara, pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP.
Prema članu 479. stav 6. istog zakona, protiv odluke drugostepenog suda, u postupku u sporu male vrednosti, nije dozvoljena revizija.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, na osnovu člana 165. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 153. stav 1. istog Zakona, jer odgovor na reviziju nije bio potreban.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić