
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 28124/2023
30.05.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Vesne Mastilović i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Marija Trajković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1270/23 od 05.07.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 30.05.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1270/23 od 05.07.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
DELIMIČNO SE USVAJA revizija tužene, PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 1270/23 od 05.07.2023. godine u delu stava prvog izreke kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14853/19 od 23.11.2022. godine u delu stava trećeg izreke u odnosu na zahtev za isplatu invalidnine za period od januara 2021. godine zaključno sa julom 2021. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14853/19 od 23.11.2022. godine u navedenom delu, tako što se ODBIJA kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu AA iz sela ..., na ime neisplaćenih mesečnih iznosa invalidnine za period od januara 2021. godine zaključno sa julom 2021. godine, isplati:
- za januar 2021. godine iznos od 49.289,38 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.02.2021. godine do isplate,
- za februar 2021. godine iznos od 49.959,32 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.03.2021. godine do isplate
- za mart 2021. godine iznos od 54.195,44 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 09.04.2021. godine do isplate
- za april 2021. godine iznos od 51.749,38 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 11.05.2021. godine do isplate
- za maj 2021. godine iznos od 51.069,60 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.06.2021. godine do isplate
- za jun 2021. godine iznos od 53.536,98 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.07.2021. godine do isplate
- za jul 2021. godine iznos od 13.749,83 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.08.2021. godine do isplate.
U preostalom delu, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1270/23 od 05.07.2023. godine se ODBIJA, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1270/23 od 05.07.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14853/19 od 23.11.2022. godine, u stavovima prvom, trećem i četvrtom izreke, kojima je dozvoljeno objektivno preinačenje tužbe, usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu, na ime naknade štete zbog neisplaćenih iznosa dospele invalidnine, za period od 08.07.2016. godine do 08.07.2021. godine, isplati iznos od 2.302.998,90 dinara, odnosno određene pojedinačne mesečne iznose u spornom periodu, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u stavu trećem izreke prvostepene presude, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupkku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ...10/23, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji, radi ujednačavanja sudske prakse, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija tužene delimično osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. st. 1. i 2. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiocu je rešenjem Sekretarijata za društvenu delatnost u Đakovici od 25.08.1988. godine priznato pravo vojnog invalida mira četvrte grupe sa 80% stalnog invaliditeta, sa pravom na ličnu Rev 28124/2023 3 invalidninu počev od 01.12.1988. godine pa nadalje, sve dok postoje zakonski uslovi za korišćenje ostvarenog prava. Tužena u periodu od jula 2016. godine zaključno sa julom 2021. godine nije isplaćivala tužiocu invalidninu, koja prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke u spornom periodu iznosi 2.302.998,90 dinara.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su primenili materijalno pravo iz odredbe čl. 172, 186. i 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i usvojili postavljeni tužbeni zahtev.
Po oceni Vrhovnog suda, nižestepene odluke su pravilne u delu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtevu za obavezivanje tužene na naknadu štete u vidu neisplaćenih mesečnih invalidnina za period od jula 2016. godine zaključno sa decembrom 2020. godine. Ovo zbog toga što je tužiocu rešenjem Sekretarijata za društvenu delatnost Đakovica od 25.08.1988. godine priznato svojstvo mirnodopskog vojnog invalida četvrte grupe sa 80% stalnog invaliditeta, sa pravom na ličnu invalidninu počev od 01.12.1988. godine, koju mu tužena u navedenom periodu nije isplatila. Na taj način tužena je bez pravnog osnova i opravdanog razloga nezakonitim radom svojih organa postupila suprotno odredbama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica („Službeni list SRS“ br. 54/1989, „Službeni glasnik RS“ br. 137/2004 ... 50/2018), koji se primenjivao do 01.01.2021. godine) i na taj način povredila tužiocu pravo na mirno uživanje imovine proklamovano članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Suprotno navodima revizije, osnov potraživanja neisplaćenih mesečnih iznosa invalidnine po svojoj pravnoj prirodi nije isplata povremenog potraživanja, već naknada štete u smislu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, u kom slučaju kamata teče od dana dospeća svakog pojedinačnog iznosa na osnovu člana 186., u vezi člana 277. Zakona o obligacionim odnosima, kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi.
Međutim, nižestepeni sudovi su odlučujući o tužbenom zahtevu za isplatu invalidnine u periodu od januara 2021. godine zaključno sa julom 2021. godine propustili da primene odredbe Zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica („Službeni glasnik RS“ broj 18/20). Tim zakonom uređuju se prava i uslovi za ostvarivanje prava i civilnih invalida rata, između ostalih i prava na ličnu invalidninu.
Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, kojim su uređena prava i uslovi za ostvarivanje civilnih invalida rata, za koja se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije i budžetu jedinice lokalne samouprave (član 1. i član 4.) propisano je da državljanstvo Republike Srbije, kao uslov propisan zakonom, podrazumeva postojanje tog državljanstva u vreme podnošenja zahteva za priznavanje, kao i za vreme ostvarivanja prava priznatih po tom zakonu (član 31). Prava po tom zakonu su i lična invalidnina i ortopedski dodatak (član 32). Ta prava određuju se u mesečnim iznosima i dospevaju nakon što rešenja o priznatom pravu postane konačno i pravnosnažno, a isplaćuje se unazad (član 33). Prema odredbi člana 191. navedenog zakona, korisniku koji nema državljanstvo Republike Srbije kome su priznata prava po zakonima koji prestaju da važe početkom primene ovog zakona, prestaju priznata prava danom početka primene ovog zakona ukoliko nije stekao državljanstvo Republike Srbije (osim za ratnog vojnog invalida koji je stekao pravo po osnovu člana 5. tačka 2. - 7. do stupanja na snagu ovog zakona). Tužilac je stekao pravo na invalidninu sa priznatim svojstvom vojnog invalida mira četvrte grupe sa 80% stalnog invaliditeta, prema navedenim rešenjima Republike Srbije, Kosovo i Metohija, Skupština opština Đakovica, po propisima koji su prestali da važe početkom primene ovog zakona. Prema odredbi člana 211. stav 1. navedenog zakona, danom početka primene ovog zakona prestaje da važi i Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica („Službeni glasnik SRS“ br. 54/89 i „Službeni glasnik RS“ br 137/04, 69/12- US i 50/18) i Zakona o pravima civilnih invalida rata („Službeni glasnik RS“ br 52/96) na osnovu kojih su doneta rešenja na kojima tužilac temelji pravo na invalidninu Prema citiranim odredbama, bitno je bilo da tužilac dokaže da ima državljanstvo Republike Srbije i na dan stupanja na snagu navedenog zakona. Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica stupio je na snagu 8. dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“ i primenjuje se od 01.01.2021. godine.
Prema odredbama člana 199. stav 1. Zakona o prvima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, prvostepeni organ, po službenoj dužnosti, do dana početka primene ovog zakona doneće rešenja kojima će prava priznati po propisima koji važe do početka primene ovog zakona prevesti i priznati u skladu sa ovim zakonom, pa tako i lične invalidnine i ortopedski dodatak.
O svim navedenim okolnostima koji se tiču eventualnih prava tužioca po postupanju na snagu i od početka primene Zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida i članova njihovih porodica, koje su od značaja za ostvarivanje prava na invalidninu i ortopedski dodatak od strane tužioca u periodu od 01.01.2021. godine pa nadalje, na koji period se odnosi tužbeni zahtev, tužilac nije naveo nijednu relevantnu činjenicu, prema kojoj bi mogao ta prava ostvarivati i u ovom periodu. Naprotiv, i za taj period tužilac temelji zahtev na rešenjima čije važenje je prestalo, pa organi tužene nisu ni bili u obavezi da po takvim rešenjima postupaju. Prema tome je tužbeni zahtev tužioca neosnovan za period od 01.01.2021. godine zaključno sa julom 2021. godine. Stoga je Vrhovni sud na osnovu odredbe člana 416. stav 1. ZPP u tom delu preinačio nižestepene presude i odbio tužbeni zahtev.
Pravilna je i odluka o troškovima prvostepenog postupka, jer je doneta pravilnom primenom čl. 153, 154. i 163. ZPP prema vrednosti zahteva sa kojim je tužilac uspeo u sporu. Imajući u vidu neznatan uspeh tužene u postupku, po oceni Vrhovnog suda ne pripada joj pravo na naknadu troškova žalbenog i revizijskog postupka.
Shodno izloženom, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom, a na osnovu člana 414. stav 1. istog zakona kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković