![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 28518/2023
21.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... i BB iz ... čiji je zajednički punomoćnik Srđan Tufegdžić, advokat iz ..., protiv tuženih Grada Beograda, čiji je punomoćnik Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda i Gradske opštine Barajevo, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda – Odeljenje Barajevo, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženih, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1575/2023 od 08.06.2023. godine, u sednici održanoj 21.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o revizijama tuženih izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1575/2023 od 08.06.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenim.
ODBACUJU SE, kao nedozvoljene revizije tuženih, izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1575/2023 od 08.06.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1575/2023 od 08.06.2023. godine, odbijene su žalbe tuženih kao neosnovane i potvrđena presuda Osnovnog suda u Mladenovcu – Sudska jedinica u Sopotu P 984/21 od 11.10.2022. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev tužilaca i obavezani tuženi da solidarno isplate tužiocima iznos od 1.659.847,38 dinara i to: tužiocu AA iznos od 829.923,60 dinara, a BB iznos od 829,923,60 sa zakonskom zateznom kamatom od 11.10.2022. godine do isplate i obavezani tuženi da tužiocima isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 353.950,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi su izjavili revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložili da se o revizijama odluči kao izuzetno dozvoljenim, primenom člana 404. ZPP.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija (stav 2.).
Postupajući na osnovu navedene zakonske odredbe Vrhovni sud je zaključio da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Sporno pravno pitanje nije od opšteg interesa već je vezano za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog pravnog odnosa koji je nastao tako što je izvršena faktička eksproprijacija parcela tužilaca u javno dobro, i to ulicu ... koja je u opštoj upotrebi. Tržišna vrednost nepokretnosti utvrđena je na način koji ne odstupa od pravnog shvatanja o određivanju visine naknade za gradsko građevinsko zemljište izraženog u sudskim odlukama Vrhovnog suda i Ustavnog suda, po kojima sud prilikom određivanja visine naknade nije vezan isključivo procenom Poreske uprave i može veštačenjem, kao dokaznim sredstvom predviđenim Zakonom o parničnom postupku da utvrdi visinu naknade primenom tržišne vrednosti eksproprisane nepokretnosti. Odluke revizijskog suda i pravnosnažne odluke drugostepenih sudova, kojima je drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, a na koje se tuženi pozivaju u reviziji, bez uticaja su na drugačije odlučivanje, jer odluka u sporovima sa ovakvim zahtevom zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, te se ne može govoriti o različitom postupanju sudova u istoj pravnoj stvari.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinsko prvnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Postupak je započet tužbom za određivanje naknade za faktički eksproprisanu nepokretnost podnetom 07.07.2021. godine, a pobijana vrednost predmeta spora u odnosu na tužioce pojedinačno je 829.923,69 dinara.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije, na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizije tuženih nisu dozvoljene u smislu člana 403. stava 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković