U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Jelene Ivanović, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, obojica iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dalibor Mitić, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Dimitrije Matić, advokat iz ..., radi ukidanja prava službenosti kolskog prolaza, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2557/20 od 21.12.2020. godine, u sednici veća 15.12.2022. godine doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2557/20 od 21.12.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P 1000/19 od 28.07.2020. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca i ukinuto pravo kolskog prolaza tužene VV iz ... i članova njene porodice, koje je zasnovano na poslužnom dobru na delu parcele tužilaca kp. br. .. iz ln. br. .. KO Paraćinu i to počev od k.p. .. koja predstavlja ulicu ... i koja se graniči sa parcelom tužilaca sa njene južne strane, pa se prostire uz istočnu među kp. br. .. u širini od 2,5, metara i u dužini od 90 metara, sve do parcele tužene kp. br. .. iz ln. br. .. KO Paraćin koja predstavlja povlasno dobro, jer je pravo službenosti kolskog prolaza nepotrebno za korišćenje povlasiog dobra kp. br. .., što je tužena dužna da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 819.720,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2557/20 od 21.12.2020. godine preinačena je navedena prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca. Tužioci su obavezani kao solidarni dužnici da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 147.400,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 18/20). Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. istog zakona, ovaj sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Razlog za reviziju može biti bitna povreda iz člana 374. stav 1. ZPP samo pod uslovom da je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom, što ovde nije slučaj, jer u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene neke odredbe parničnog postupka. Bitna povreda iz člana 374. stav 1. tačka 12. ZPP, na koju se ukazuje navodima revizije, nije predviđena kao razlog za reviziju. Osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja u postupku po reviziji nema mesta, s obzirom da je odredbom 407. stav 2. ZPP izričito propisano da revizija ne može da se izjavi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Vrhovni kasacioni sud ne uzima u razmatranje navode revizije izvan dozvoljenih razloga za izjavljivanje ovog vanrednog pravnog leka primenom člana 407. ZPP.

U ovoj parnici, drugostepeni sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostepenom presudom i odluku zasnovao na obrazloženoj oceni o pravnom značaju bitnih činjenica čija tačnost nije dovedena u pitanje navodima revizije tužilaca.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su suvlasnici kp. br. .. upisane u LN .. KO Paraćin, a tužena je vlasnik kp.br. .. upisane u LN .. KO Paraćin. Tužena kao poslužno dobro dugi niz godina koristi deo kp. br. .., suvlasništvo tužilaca, kako bi pešice i kolima došla do svoje kp. br. .. na kojoj ima porodičnu kuću u kojoj živi, a pre nje su sporni put koristili prethodni vlasnici parcele od 1976. godine. Tužena je u 2009. godini kupila kuću i tada je sa zapadne strane njene parcele prema parceli tužilaca postojala kapija, sporni deo parcele tužilaca je nesmetano koristila za prolaz sve do 15.04.2018. godine, kada su tužioci poorali navedenu trasu službenosti puta. Zbog ovoga, tužena je podnela tužbu protiv ovde tužilaca kao tuženih, radi utvrđenja da su je smetali u faktičkoj državini službenosti puta koji vodi od glavnog puta ulice ..., preko parcela tuženih do dvorišta tužene, dužinom od 80 metara i širinom od 2,5m. Trasa faktičkog puta preko kp. br. .. u suvlasništvu tužilaca do parcele tužene vidljiva je po tragovima rizle kojom je bila posuta od strane Direkcije pri trasiranju ulice ... .

Parcela tužilaca graniči se sa desne strane sa porodičnim placevima u nizu, pored kojih su postavljene betonske bandere sa elektro-mrežom. Porodični plac tužene je drugi u tom nizu. Na placu tužene prema parceli tužilaca nalazi se mala pešačka kapija, kao i velika klizna kapija iza koje u dvorištu tužene postoji uređen prostor za parkiranje vozila. Prema Informaciji o lokaciji Odeljenja za urbanizam od 28.07.2012. godine i dopunskom veštačenju, u obuhvatu izmene Plana generalne regulacije u građevinskom reonu naseljenog mesta Paraćin planirano je da novoprojektovana ... najvećim delom prolazi parcelom kp. br. .. i da pored te zahvata i delove k.p. .., .., .. i .. .

Do parcele tužene može se doći i prolazom sa istočne strane koji se prostire preko parcela trećih lica. Ovaj prolaz je ograđen žičanom ogradom povezanom uglavnom iskrivljenim betonskim stubovima, po nalazu veštaka ima prosečnu širinu od 2,20 m, u nekim delovima i manju, tako da ne zadovoljava standard minimalne širine 3,5 m prema Pravilniku o tehničkim normativima za pristupne puteve za prolaz vatrogasnog i sanitetskog vozila. Prema ovom prolazu tužena ima široku metalnu kapiju sa betoniranim ulazom, što ne znači da i sam prolaz sa suženjima zbog nakrivljenih stubova i širenja rastinja, ima dovoljnu širinu za bezbedan kolski prolaz.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužena po osnovu održaja stekla pravo službenosti prolaza kolima i pešice u korist svoje parcele kao povlasnog dobra, na teret parcele tužilaca kp. br. .. KO Paraćin kao poslužnog dobra, pravcem opisanim u tužbi, u smislu člana 54 ZOSPO. Nadalje, taj sud je zaključio da su ispunjeni uslovi za ukidanje sporne službenosti kolskog prolaza preko parcele tužilaca kp. br. .. KO Paraćin, smatrajući da tužena ima mogućnost prolaza do svoje parcele kolima prolaskom ulicom sa istočne strane svoje parcele, širina tog prolaza se može povećati uklanjanjem iskrivljenih betonskih stubova i uklanjanjem šiblja koji ga sužavaju, te da korišćenje službenosti kolskog prolaza preko dela parcele tužilaca nije neophodno da bi tužilja došla do svoje parcele i sa datih razloga je usvojio tužbeni zahtev tužilaca za ukidanje opisane službenosti kolskog prolaza.

Drugostepeni sud je prihvatio zaključak da je tužena po osnovu održaja stekla pravo službenosti prolaza u korist svoje parcele kao povlasnog dobra, na teret parcele tužilaca .. kao poslužnog dobra, pravcem koji je opisan u tužbi. Prema članu 54. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, stvarna službenost se stiče održajem kada je vlasnik povlasnog dobra faktički ostvarivao službenost za vreme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. U konkretnom slučaju, službenost kolskog prolaza preko parcele tužilaca je nesmetano ostvarivana u periodu od 1976. godine do 2018. godine, dužem od potrebnog za održaj shodno pravilima o uslovima, trajanju i uračunavanju vremena prethodnika, propisanim u članu 28. stav 4. i članu 30. stav 2. istog zakona. Pooravanje trase na kojoj je vršena službenost prolaza, nema uticaja jer se radi o protivljenju vlasnika poslužnog dobra nakon što je tužena stekla službenost prolaza na osnovu održaja. Po pitanju uslova za ukidanje stečenog prava službenosti prolaza, drugostepeni sud izražava na osnovu istog činjeničnog stanja drugačiji pravni stav.

U članu 58. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa predviđeno je da vlasnik poslužnog dobra može zahtevati da prestane pravo stvarne službenosti kada ona postane nepotrebna za korišćenje povlasnog dobra ili kad prestane drugi razlog zbog koga je ona zasnovana.

Nalazeći da je u ovoj pravnoj stvari prvostepeni sud pogrešno zaključio da je službenost za povlasno dobro postala nepotrebna, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtev odbio kao neosnovan. Prema razlozima drugostepenog suda ne postoje izmenjene okolnosti koje bi bile razlog za ukidanje postojećeg prava službenosti prolaza. Prolaz sa istočne strane parcele tužene prostire se preko kp. br. .. i kp. br. .. KO Paraćin, koje su u vlasništvu trećih lica i na terenu predstavljaju kućevne placeve, preko kojih tužena nema uspostavljeno pravo službenosti prolaza kolima i pešice. Osim toga, utvrđeno je da ovaj prolaz ima prosečnu širinu od 2,20 metara, s tim da je na nekim mestima vidno sužen zbog rastinja i dotrajalosti stubova žičane ograde i širina prolaza iznosi 1,95 metara i manje, a širina vozila koje koristi tužena iznosi 1,75 metara, za prolaz vatrogasnog i sanitetskog vozila minimalna širina je 3,5 metara. Kolski prolaz dovoljne širine do kuće, tuženoj je neophodan. Njen suprug je invalid u kolicima i boluje od više bolesti, što tužioci nisu osporili, i u vidu se morala imati utvrđena činjenica da je prolaz sa istočne strane parcele tužene nebezbedan i da nema dovoljnu širinu za prolaz vozila hitne pomoći. Drugostepeni sud je u skupu navedenih činjenica zaključio da nema uslova da se stečeno pravo službenosti kolskog prolaza preko parcele tužilaca ukine, s obzirom da službenost za povlasno dobro nije postala nepotrebna, niti je prestao razlog zbog koga je ona zasnovana.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, revizija tužilaca nije osnovana u pobijanju presude drugostepenog suda. Tom presudom je pravilno primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev za ukidanje službenosti odbijen kao neosnovan, uz date potpune i pravilne razloge koje revizijski sud u svemu prihvata.

Navodima revizije tužilaca osporava se utvrđeno činjenično stanje, isticanjima o postojanju puta i prilaza sa druge strane do parcele tužene, trasiranog pre više decenija, koji se i dalje svakodnevno koristi za dolazak do parcele tužene i susednih parcela, te isticanjima da je nepotrebno zasnovano pravo službenosti prolaza na parceli tužilaca. Reč je o navodima i pitanjima raspravljenim u sprovedenom postupku, uz utvrđeno činjenično stanje koje se u postupku po reviziji ne može osporavati, nasuprot odredbi člana 407. stav 2. ZPP.

U revizijskom postupku neosnovano se osporavaju zaključci drugostepenog suda da je pravo službenosti kolskog prolaza preko parcele tužilaca do parcele tužene stečeno na osnovu održaja i da ova stvarna službenost nije postala nepotrebna, niti je prestao razlog zbog koga je zasnovana, i da stoga nema uslova da se ona ukine primenom člana 58. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Od zasnivanja ove službenosti nisu nastupile okolnosti zbog kojih bi prestalo stečeno pravo službenosti prolaza preko parcele tužilaca kao poslužnog dobra u korist parcele tužene kao povlasnog dobra, opravdanosti čijeg korišćenja u prilog, pored iznetog, govore i utvrđene činjenice o nasipanju trase puta rizlom i postavljanju bandera elektromreže, kao povoljnih promena za vlasnika povlasnog dobra, a izvedenih od strane javnih službi i preduzeća.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužilaca nije osnovana i odlučio kao u izreci, primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić