Rev 2927/2019 3.1.2.8.3.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2927/2019
09.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u pravnoj stvari tužilja AA iz ... i maloletne BB iz ..., koju zastupa zakonski zastupnik majka AA iz ..., čiji su punomoćnici Miroslav Rajković, Jovanka Rajković i Maja Rajković, advokati iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, Ogranak RB „Kolubara“ Lazarevac, pravnog sledbenika Privrednog društva za proizvodnju, preradu i transport uglja RB „Kolubara“ d.o.o. Lazarevac, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 341/19 od 03.04.2019. godine, u sednici održanoj 09.07.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana revizija tužilje BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 341/19 od 03.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ubu P 330/17 od 25.10.2018. godine, ispravljene rešenjem istog suda P 330/17 od 29.11.2018. godine, obavezan je tuženi da tužilji AA, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica, supruga VV isplati 1.200.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.10.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji BB na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica, oca VV isplati 1.500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.10.2018. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji BB na ime naknade materijalne štete u vidu novčane rente za izdržavanje isplaćuje 8.267,32 dinara, počev od 01.10.2018. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi za svaki mesec unapred, najkasnije do 10-tog u mesecu za tekući mesec, s tim da neisplaćene iznose dospele nakon tog datuma isplati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji BB na ime naknade za izgubljeno izdržavanje za period od 21.01.2014. godine do 01.10.2018. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa kamatom, bliže označene u ovom stavu izreke, ukupno 412.582,16 dinara. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama na ime troškova postupka plati 1.055.884,70 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.10.2018. godine do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 341/19 od 03.04.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem i četvrtom izreke, i odbijen je, kao neosnovan zahtev tužilje BB kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime novčane rente za izgubljeno izdržavanje isplaćuje 8.267,32 dinara mesečno, počev od 01.10.2018. godine pa udubuće, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate, kao i da se obaveže tuženi da joj na ime naknade za izgubljeno izdržavanje za period od 21.01.2014. godine do 01.10.2018. godine isplati ukupno 412.582,16 dinara, sa kamatom na pojedinačne mesečne iznose od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu petom izreke prvostepene presude, i obavezan je tuženi da tužiljama na ime troškova postupka plati 267.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 25.10.2018. godine do isplate.

Protiv prvnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja BB je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 87/18), i utvrdio da revizija tužilje BB nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP. Revizija je izjavljena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, revizijskog razloga propisanog članom 407. stav 1. tačka 3. ZPP, međutim, navodima revizije se ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, VV, otac tužilje BB, bio je zaposlen kod tuženog na poslovima ... i zarađivao je 36.565,00 dinara mesečno. VV poginuo je .... godine, kada je na njega pala rolna težine od oko 20 kilograma sa visine od oko 8 m, nakon obavljenog radnog zadatka, kada je izašao i stao pored ... . U vreme pogibije oca tužilja BB imala je 7 meseci. Majka tužilje BB, tužilja AA zaposlena je ima mesečna primanja u visini od oko 28.000,00 dinara, a kao samohrana majka plaća 2.000,00 dinara mesečno za vrtić kćerke. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomske struke utvrđena je razlika između porodične penzije koju prima tužilja BB i minimalne sume izdržavanja, prema kom nalazu i mišljenju je tužilja BB na ime porodične penzije za novembar 2014. godine primila 14.934,00 dinara, da od decembra iste godine prima 16.600,00 dinara i da je visina mesečne porodične penzije veća od polovine mesečnog iznosa minimalne sume izdržavanja.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je, s obzirom da je utvrdio da postoji odgovornost tuženog za smrt VV, primenom člana 188. i 194. Zakona o obligacionim odnosima obavezao tuženog da tužilji BB na ime novčane rente za izgubljeno izdržavanje plaća 8.267,32 dinara mesečno, počev od 01.10.2018. godine pa ubuduće, kao i da na ime dospelih a neisplaćenih iznosa naknade za izgubljeno izdržavanje za period od 21.01.2014. godine do 01.10.2018. godine plati ukupno 412.582,16 dinara, sa kamatom na pojedinačne mesečne iznose od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu u navedenom delu, tako što je odbio kao neosnovan ovaj zahtev tužilje BB na osnovu člana 194. Zakona o obligacionim odnosima i člana 231. ZPP, sa obrazloženjem da je visina mesečne porodične penzije koju tužilja BB prima dovoljna za njeno izdržavanje i da je veća od polovine mesečnog iznosa minimalne sume izdržavanja, da tužilja BB nije dokazala da bi njen otac na ime njenog izdržavanja davao veći iznos od iznosa koji prima na ime porodične penzije kao i da njen otac, prema stanju u spisima i izveštaju tuženog ne bi ostvarivao veću zaradu od prosečne zarade u Republici Srbiji.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno je odlučio drugostepeni sud kada je preinačio prvostepenu presudu i odbio kao neosnovan ovaj zahtev tužilje BB, pravilnom primenom materijalnog prava.

Članom 188. stavom 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da u slučaju smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja, naknada se određuje po pravilu u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vreme. Naknada materijalne štete u obliku novčane rente u slučaju smrti bliže je određena članom 194. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da lice koje je poginuli izdržavao ili redovno pomagao, kao i ono koje je po zakonu imalo pravo zahtevati izdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom izdržavanja, odnosno pomaganja. Stavom 2. istog člana, propisano je da se ova šteta naknađuje plaćanjem novčane rente, čiji se iznos odmerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je osteo u životu.

Kada se pođe od napred citiranih odredbi Zakona o obligacionim odnosima i utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužilja BB nema pravo na naknadu ovog vida materijalne štete. Naknada štete za izgubljeno izdržavanje ima odštetni, a ne alimentacioni karakter, zbog čega se odmerava prema stvarnoj visini pretrpljene štete, s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koja visina ne može biti veća od onoga što bi oštećenik dobijao od poginulog da je ostao u životu. Kada se ima u vidu utvrđeno činjenično stanje i to uzrast tužilje BB (sedam meseci u vreme pogibije oca), te stim u vezi njene potrebe, kao i da je ostvarila pravo na porodičnu penziju, i da joj je na ime porodične penzije za novembar 2014. godine isplaćeno 14.934,00 dinara, a da od decembra iste godine porodična penzija iznosi 16.600,00 dinara mesečno, čija je visina veća od polovine mesečnog iznosa minimalne sume izdržavanja i da je otac tužilje zarađivao 36.565,00 dinara mesečno, to tužilja nema pravo na naknadu ovog vida materijalne štete, s obzirom da je ostvarila pravo na porodičnu penziju, čija visina je dovoljna da zadovolji njene potrebe, a tužilja nije dokazala da bi njen otac izdvajao za njene potrebe više od iznosa koji prima na ime porodične penzije. Stoga je drugostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu i odbio kao neosnovan ovaj zahtev tužilje BB, i sa kojih razloga su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić