![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2928/2021
23.12.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladislav Kostić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miloljub Jovičić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 94/21 od 19.01.2021. godine, u sednici održanoj dana 23.12.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 94/21 od 19.01.2021. godine i presuda Višeg suda u Čačku P 1271/2018 od 06.10.2020. godine i predmet vraća istom prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 94/21 od 19.01.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je presuda Višeg suda u Čačku P 1271/2018 od 06.10.2020. godine, kao i njegov zahtev za naknadu troškova žalbenog postupka. Tom presudom, stavom 1. izreke, odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu isplati iznos od 22.289.740,60 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.10.2016. godine do isplate. Stavom 2. izreke, odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu isplati iznos od 80.821,27 evra sa zakonskom zateznom kamatom od 13.10.2016. godine do isplate. Stavom 3. izreke, tužilac je obavezan da tuženom na ime naknade troškova ovog postupka isplati 490.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu troškova sastava ovog odgovora.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 55/14, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana. Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku, tužilac kao zajmodavac zaključio je 02.10.2009. godine sudski overeni ugovor o zajmu sa VV kao zajmoprimcem na iznos od 340.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po prodajnom kursu NBS na dan zaključenja ugovora.Zajmoprimac se obavezao da će zajmodavcu vratiti pozajmljeni novac bez kamate najkasnije do 31.03.2010. godine, a ukoliko to ne učini do navedenog datuma, da će mu platiti kamatu počev od 01.04.2010. godine kao dana dospelosti pa do konačne isplate. Sudski overenim založnim izjavama od 02.10.2009. godine i 10.11.2009. godine, VV se kao hipotekarni dužnik saglasio da se radi obezbeđenja potraživanja ovde tužioca, upiše hipoteka prvog reda bez ikakvih uslova, na nepokretnostima upisanim u LN br. .. KO ..., čiji je vlasnik na osnovu odobrenja za izgradnju od 09.10.2009. godine. On nije ispunio svoju ugovornu obavezu zajmoprimca, već je kao prodavac sa ovde tuženim BB kao kupcem 24.07.2012. godine zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog objekta u izgradnji – stanice za snabdevanje gorivom motornih vozila na osnovu člana 39. Zakona o hipoteci za kupoprodajnu cenu u iznosu od 458.537 evra (potvrđen od strane javnog beležnika) dopunjen aneksom od 27.07.2012. godine. Odredbom člana 4. stav 1. ovog ugovora, tuženi je preuzeo dug prodavca (konstatovan članom 1. ovog ugovora) prema hipotekarnom poveriocu AA u iznosu od 340.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po prodajnom kursu NBS na dan isplate. Tuženi je istim ugovorom preuzeo i izmirenje duga prodavca prema NLB Banci Beograd u iznosu od 18.357 evra ili 2.179.207,14 dinara, a dao je i izjavu o brisanju hipoteke sa određenih nepokretnosti upisanih u KO ..., po osnovu njegovog potraživanja prema prodavcu u iznosu od 100.000 evra. Tokom 2015. godine, tuženi je kupljenu benzinsku pumpu u izgradnji i zemljište na kome se ona nalazi, uneo u osnovni kapital privrednog društva „TIM OIL 2015“ DOO Zrenjanin u kome je njegov udeo 100%. Kako mu zajam nije vraćen, tužilac je kao hipotekarni poverilac aktivirao hipoteku, pa su navedene nepokretnosti prodate u postupku vansudske prodaje, kupoprodajnim ugovorom od 12.10.2016. godine (potvrđenim od strane javnog beležnika) kupcu GG za kupoprodajnu cenu od 375.000 evra, koja je upisana u katastru kao vlasnik kupljenog objekta i zemljišta. Tereti upisani radi obezbeđenja potraživanja ovde tužioca kao poverioca, brisani su rešenjem SKN Zrenjanin od 20.10.2016. godine koje je potvrđeno rešenjem RGZ od 24.08.2017. godine, u postupku po žalbi izjavljenoj od strane „TIM OIL 2015“ DOO Zrenjanin. Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Zrenjaninu P br.30/16 od 23.03.2017. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca „TIM OIL 2015“ prema tuženima – ovde tužiocu i VV, da se utvrdi da su ništave i da ne proizvode pravno dejstvo založne izjave od 02.10.2009. godine i 10.11.2009. godine kojima je VV, ovlastio AA da za potraživanje po ugovoru o zajmu od 02.10.2009. godine upiše založno pravo – hipoteku prvog reda na iznos od 340.000 evra na zemljištu i objektu pumpe u izgradnji. Utvrđeno je da su se ovde parnične stranke upoznale i kontaktirale posle zaključenja kupoprodajnog ugovora od 24.07.2012. godine kada je tuženi obećao tužiocu da će mu izmiriti dug sa kamatom i da nakon toga do 2016. godine nisu kontaktirali, niti je od tužioca traženo da se izjasni da li pristaje na preuzimanje duga. Dopisom od 27.07.2018. godine koji je tuženi primio 30.07.2018. godine, tužilac je naveo da formalnim putem daje neopoziv pristanak na preuzimanje duga i da je na dan prodaje 12.10.2016. godine ukupan dug sa kamatom od 01.04.2010. godine iznosio 63.929.093,00 dinara, a da preostali dug nakon prodaje nepokretnosti iznosi 17.755.006,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.10.2016. godine do isplate, te ga poziva da mu navedeno dugovanje isplati u roku od 15 dana, a da će u suprotnom pokrenuti sudski postupak radi naplate. Veštak ekonomske struke je u svom nalazu i mišljenju dao tri varijante obračuna preostalog nenaplaćenog glavnog duga i kamate (nakon realizacije hipoteke i prodaje nepokretnosti) u iznosima koji predstavljaju visine postavljenih tužbenih zahteva (osnovni i eventualni) koje prvostepeni sud nije prihvatio, ocenivši da taj dokaz nije od značaja za presuđenje.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je našao da odredba člana 4. stav 1. ugovora o kupoprodaji zaključenog 24.07.2012. godine između VV i ovde tuženog ima elemente ugovora o preuzimanju duga obezbeđenog hipotekom (dug prema hipotekarnom poveriocu – ovde tužiocu) iz člana 446. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Međutim, zaključio je da kod činjenice da tužilac kao hipotekarni poverilac nije dao svoj pismeni pristanak za takav ugovor, da onda ta odredba ne proizvodi pravno dejstvo ugovora o preuzimanju duga na osnovu člana 22. Zakona o hipoteci, niti pravno dejstvo takvog ugovora na osnovu člana 448. stav 1. ZOO. Cenio je dopis tužioca od 28.07.2018. godine, nalazeći da je bez pravnog značaja s obzirom na to da je hipoteka pre tog pismena već bila realizovana i brisana. Sledom izloženog je zaključio da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za punovažnost, odnosno da navedena odredba ne proizvodi pravno dejstvo ugovora o preuzimanju duga, već da ima dejstvo ugovora o preuzimanju ispunjenja na osnovu člana 446. stav 5. ZOO. Poverilac prema članu 453. stav 3. u vezi stava 1. istog člana kod ugovora o preuzimanju ispunjenja nema nikakvo pravo prema trećem licu – ovde tuženom, zbog čega je odbio tužbene zahteve tužioca.
Drugostepeni sud je zauzeo isto pravno stanovište, prihvatajući izloženu argumentaciju prvostepenog suda da se u konkretnom slučaju radi o pravnom dejstvu ugovora o preuzimanju ispunjenja, a ne o pravnom institutu preuzimanja duga kada preuzimalac stupa na mesto pređašnjeg dužnika u smislu člana 448. stav 1. ZOO jer je neophodan uslov za punovažnost takvog ugovora na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o hipoteci („Sl. glasnik RS“, br.115/05) postojanje pismenog pristanka poverioca. Ocenio je takođe da je pismeni pristanak tužioca kao hipotekarnog poverioca od 27.07.2018. godine bez pravnog značaja s obzirom na to da je hipoteka realizovana i brisana, pa je time prestalo da postoji i potraživanje tužioca u smislu člana 44. stav 2. tačka 1. citiranog zakona.
Izloženo pravno stanovište nižestepenih sudova zasnovano je na pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
Promena dužnika u nekoj obligaciji može se ostvariti na osnovu ugovora dužnika sa trećim licem (preuzimaocem) kako je to regulisano članom 446. stav 1. ZOO - ugovorom o preuzimanju duga. Kada je dug obezbeđen hipotekom kao u konkretnom slučaju, za punovažnost takvog ugovora kojim se vrši promena dužnika, odnosno prenosi dug prema hipotekarnom poveriocu, propisan je kao konstitutivni uslov za ovaj pravni institut: pismeni pristanak poverioca, članom 22. stav 2. Zakona o hipoteci, kao posebnim propisom - lex specialis. Citiranom odredbom zakonodavac ne ograničava vreme koje je potrebno hipotekarnom poveriocu da se izjasni kod promene dužnika, jer propisuje samo formu – pristanak poverioca u pismenom obliku. U stavu 1. istog člana, propisano je ko su ugovornici ugovora o preuzimanju duga prema hipotekarnom poveriocu, sa kojom sadržinom se ugovor zaključuje, da se zaključuje u vidu posebnog ugovora ili odredbe ugovora o otuđenju predmeta hipoteke.
U konkretnoj činjeničnoj situaciji, tužilac je dao svoj pismeni pristanak na posebnu ugovornu odredbu (član 4. stav 1) ugovora kojim je otuđen predmet hipoteke – kupoprodajnog ugovora zaključenog između VV kao ličnog dužnika i vlasnika hipotekovane nepokretnosti i tuženog kao pribavioca predmeta hipoteke, odnosno novog vlasnika hipotekovane nepokretnosti. Time je ispunjen (odložni) uslov za punovažnost ugovora o preuzimanju duga na osnovu člana 22. stav 2. Zakona o hipoteci, pa je preuzimalac preuzimanjem duga iz obligacije prema hipotekarnom poveriocu, postao umesto njega lični dužnik poverioca na osnovu člana 448. stav 1. ZOO. Pošto se preuzimanjem duga stara obligacija ne menja na osnovu stava 3. istog člana, između preuzimaoca i poverioca postoji ista obaveza koja je dotle postojala između pređašnjeg dužnika i poverioca, odnosno oni su u obligaciono-pravnom odnosu koji nije iscrpljen prestankom hipoteke (ispisom).
Kako tužilac kao hipotekarni poverilac aktiviranjem hipoteke nije namirio svoje novčano potraživanje u celosti, prvostepeni sud će u ponovnom postupku utvrditi visinu preostalog neisplaćenog iznosa na pouzdan način, a prema relevantnom datumu kada je hipotekarni poverilac – tužilac dao svoj pismeni pristanak na ugovor o preuzimanju duga koji su zaključili dužnik i tuženi jer se u tom trenutku ostvaruje pravno dejstvo ugovora o preuzimanju duga iz člana 22. stav 2. Zakona o hipoteci.
Odluka o troškovima postupka zavisi od ishoda odluke o glavnoj stvari, pa je i ona ukinuta.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci odluke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Rev 2928/2021
5